Armenija i Rusija službeno su saveznice, no Erevan se u vanjskoj politici sve više udaljava od Moskve i približava Zapadu, što nailazi na bijes ruskoga predsjednika Vladimira Putina
Dok u Moskvi slave pad ukrajinske Avdijivke u ruske ruke, odnosi Rusije i Armenije - formalno saveznički, ali u stvarnosti sa sve manje razumijevanja i poštivanja - nastavljaju se pogoršavati.
I dok je ranije kamen spoticanja u odnosima Moskve i Erevana bilo stanje u Zakavkazju, turbulentnoj regiji kojoj pripada i Armenija, novu buru između ruskih i armenskih političara podigla je izjava armenskog premijera Nikola Pašinjana koji su usprotivio ruskoj agresiji na Ukrajinu.
'Armenija i Rusija nisu na istoj strani u ratu u Ukrajini'
Pašinjan je prije nekoliko dana, naime, poručio kako Erevan ne stoji na strani Moskve kada je riječ o ratu u Ukrajini.
"Već dugo govorim da, kada je riječ o ukrajinskom pitanju, Armenija nije ruski saveznik. To je naša iskrena pozicija. Bolno je da ne možemo utjecati na situaciju. Ukrajinski narod je naš prijateljski narod“, kazao je, prema pisanju ruskih i svjetskih medija, Pašinjan koji se tijekom vikenda susreo s armenskom dijasporom u Njemačkoj.
Šef armenske vlade pritom je podsjetio da se Protokol iz Almatyja iz prosinca 1991. godine, kojim su tadašnje sovjetske republike dogovorile miran raspad SSSR-a, uz priznanje i poštivanje međusobnih granica, odnosi na sve bivše sovjetske republike, pa tako i na Rusiju i Ukrajinu.
Pašinjan je, inače, sudjelovao na Sigurnosnoj konferenciji u Münchenu, na kojoj nije bilo predstavnika Rusije.
Buran odgovor Kremlja
Armenski premijer na odgovor iz Moskve nije trebao dugo čekati. U ponedjeljak mu je, kako je objavio TASS, odgovorio Dmitrij Peskov, glasnogovornik ruskoga predsjednika Vladimira Putina.
"Imamo dijametralno suprotne stavove oko toga što se događa u Ukrajini i oko konflikta u Ukrajini u cjelini. To nije nikakva tajna. Sada, dakle, znamo kakav je stav naših armenskih prijatelja. Ne slažemo se s njima oko tog pitanja i nastavit ćemo inzistirati da je naša pozicija ispravna“, kazao je Peskov.
Rusija u Armeniji ima vojne baze
Armenija i Rusija su formalno savezničke zemlje. Obje su članice proruskog vojnog bloka ODKB koji, uz njih, okuplja još i Bjelorusiju, Kazahstan, Kirgistan i Tadžikistan.
Štoviše, Rusija u Armeniji ima i vojne baze, od kojih je najveća i najpoznatija u gradu Gjumriju, smještenom oko 120 kilometara sjeverozapadno od prijestolnice Erevana, u blizini granice s Turskom, članicom NATO-a.
Osim toga, Armenija i Rusija su članice također proruskog gospodarskog bloka Euroazijske ekonomske unije (EAEU). Osim njih, u EAEU još su i Bjelorusija, Kazahstan i Kirgistan.
I Armenija i Rusija su članice Zajednice neovisnih država, labavog političkog i ekonomskog saveza koji okuplja većinu država nastalih raspadom SSSR-a.
Rat u Gorskom Karabahu udaljio Erevan od Moskve
Unatoč tome, odnosi Rusije i Armenije posljednjih su godina prilično zategnuti. Razlog tome je kriza u Gorskom Karabahu, etnički većinski armenskoj regiji na području Azerbajdžana.
U vrijeme raspada SSSR-a, Armenci u Gorskom Karabahu proglasili su neovisnost koju je priznala jedino Armenija. No, zauzeli su i okolna azerbajdžanska područja u kojima Armenci nisu bili većina, a kako bi uspostavili poveznicu s Armenijom.
Takvo je stanje na terenu trajalo desetljećima. Međutim, na jesen 2020. godine Azerbajdžan je zauzeo područja oko armenske enklave koja su prethodno zauzeli armenski pobunjenici, pa čak i dio same Gorskog Karabaha, izbivši na međunarodno priznatu granicu s Armenijom. Preostali dio enklave s Armenijom je ostao povezan uskim Lačinskim koridorom, kojeg su nadzirale ruske snage koje su bile u tamošnjoj mirovnoj misiji.
Masovan egzodus Armenaca iz Gorskog Karabaha
Na jesen prošle godine, Azerbajdžan je, nakon kratke ofenzive, zauzeo i ostatak Gorskog Karabaha. Posljedica toga bio je masovni egzodus više od 100.000 Armenaca iz Karabaha.
Iako je Erevan i 2020. i 2023. očekivao da će Rusija intervenirati i pomoći svom savezniku, Moskva to nije uradila. Iz Kremlja su, naime, poručili da Gorski Karabah nije dio Armenije, nego Azerbajdžana, pa samim tim Rusija nema ni obvezu miješati se u sukob, budući da Azerbajdžan nije član ODKB-a. Stoga su ruski vojnici na jesen prošle godine mirno gledali kako azerbajdžanske snage zauzimaju preostali dio Gorskog Karabaha i ulaze u Stepanakert, glavni grad Karabaha, koji je potom preimenovan u Hankendi.
Pitanje poveznice Nahičevana s ostatkom Azerbajdžana
S druge strane, duž armensko-azerbajdžanske granice se od 2020., kada su na nju izbile azerbajdžanske snage, gotovo svakodnevno događaju incidenti. Armenija tvrdi da su azerbajdžanske snage dosad zauzele preko 200 četvornih kilometara teritorija koji je neosporno armenski. U Bakuu to odbacuju, tvrdeći da su samo izbili na međunarodno priznatu granicu kako im je pokazuju zemljovidi dostupni na Google Earthu.
Nakon obračuna s armenskim pobunjenicima u Gorskom Karabahu, iz Bakua sve češće dolaze zahtjevi Erevanu da se Azerbajdžanu omogući i kopnena poveznica preko armenskog teritorija prema azerbajdžanskoj enklavi Nahičevanu, gdje Azerbajdžan ima kratku granicu s Turskom. Slične zahtjeve Armeniji povremeno postavlja i Turska.
U Erevanu odbacuju takve zahtjeve, tvrdeći da se koridor kojeg predlažu Baku i Ankara nalazi na neosporno armenskom teritoriju. Armenska je vlada nedavno ocijenila da Azerbajdžan želi rat s Armenijom.
Armenija nema diplomatske odnose s dva velika susjeda - Turskom i Azerbajdžanom
Iako se Pašinjanova vlada sve više distancira od Rusije, to radi polako, kako ne bi iziritirala Moskvu.
Naime, od svih susjeda, Armenija dobre odnose ima jedino s Iranom, s kojim ima samo oko 40 kilometara granice na jugu.
S istočnim susjedom, Azerbajdžanom, Armenija ni nema diplomatske odnose, a nema ih ni sa zapadnim susjedom, Turskom, koja je saveznik Azerbadjžana.
Osim s Iranom, Armenija ima jedino još diplomatske odnose sa svojim sjevernim susjedom, Gruzijom. No, Gruzija vodi sasvim drukčiju vanjsku politiku od one armenske, budući da je kandidat za članstvo u Europskoj uniji i teži ulasku u NATO.
Rusku invaziju na Ukrajinu nisu podržale ni druge ruske saveznice
U takvoj situaciji, Armenija ni nema puno izbora nego da se drži savezništva s Rusijom, koliko god to bilo moguće. U Moskvi su toga itekako svjesni, što ni ne taje.
Ovdje valja naglasiti kako Armenija nije jedina ruska saveznica kojoj se ne sviđa ruska agresija na Ukrajinu. Zapravo, Moskvu u njenoj invaziji na Ukrajini 2022. godine nije podržala nijedna saveznica, s izuzetkom Bjelorusije, koja je Rusiji ustupila svoj teritorij za početni udar na Ukrajinu.
Ipak, ni Bjelorusija se nije izravno uključila u rusko-ukrajinski rat. Štoviše, bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko nije službeno priznao ni rusku aneksiju zauzetog ukrajinskog teritorija na jesen 2022., koju je žestoko osudila međunarodna zajednica.
Rusku aneksiju petine ukrajinskog teritorija nisu priznale ni ostale ruske saveznice. To se odnosi i na Armeniju. No, za razliku od Armenije, ostale ruske saveznice proglasile su se neutralnima u rusko-ukrajinskom ratu i uglavnom nisu otvoreno kritizirale postupke Kremlja.
Erevan se postupno približava Zapadu
Dok nastoji održati kakve-takve odnose s Moskvom, Erevan pokušava jačati odnose s EU i SAD-om. Armenija je tako na jesen 2022. pristupila Europskoj političkoj zajednici, koja okuplja sve europske zemlje osim Rusije i Bjelorusije te Vatikana.
No, s obzirom na geopolitičku situaciju u kojoj se Armenija nalazi, teško da toj kavkaskoj zemlji sa Zapada u ovom trenutku može doći neka ozbiljnija pomoć, osim deklarativne. Tim više što je riječ o državi koja je službeno, ako već više ne i u stvarnosti, saveznica Rusije i koja s EU i NATO-om ni nema neke jače ugovorne odnose.
U bliskoj budućnosti izgledan status quo u armenskoj politici
U dogledno vrijeme vidjet ćemo hoće li Armenija ostati u orbiti Rusije ili će se otvorenije okrenuti EU i NATO-u. No, takav eventualni zaokret u armenskoj politici izravno je vezan uz normalizaciju odnosa s Azerbajdžanom i Turskom. Na tome se radi, ali nikako da se dogodi, dijelom i zbog posezanja Bakua za armenskim teritorijem, odnosno traženja koridora Zangezur, koji boi preko juga Armenije spajao Tursku i Nahičevan s ostatkom Azerbajdžana.
Stoga se u ovom trenutku ipak čini izglednijim da će vlasti u Erevanu nastaviti s opreznom politikom. Drugim riječima, vjerojatno će formalno ostati vezani uz Moskvu, iako će s njom nastaviti postupno labaviti odnose. Istodobno, polako će jačati veze sa Zapadom.