Iako su mnogi u Bosni i Hercegovini nezadovoljni uvjetnom preporukom Europske komisije o početku pregovora, ne može se poreći da je ta zemlja u posljednjih godinu dana snažno napredovala na svom EU putu, ali i da zaostaje u reformama

Tako bi se, krajnje pojednostavljeno, mogao objasniti značaj preporuka koje je Europska komisija dala u svom izvješću o napretku kandidata, kojeg je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen predstavila u srijedu.

Ukrajina i Moldavija počet će pregovore iako ne nadziru cjelokupan svoj teritorij

Eurokrati su zaključili da su Kijev i Kišinjev, kojima je Bruxelles u lipnju prošle godine dao status kandidata, dosad napravili značajan iskorak na prilagodbi pravilima EU. Točno je, doduše, da ni Ukrajina ni Moldavija ne nadziru cjelokupan svoj teritorij - štoviše, Ukrajina je i zemlja u ratu - no Europskoj komisiji, u kojoj su se još donedavna kleli kako ne žele "novi Cipar“ u EU, to nije smetalo da tim postsovjetskim državama da prolaznu ocjenu, a članicama Unije preporuči otvaranje pregovora s njima već krajem ove godine.

Značajan korak naprijed, smatraju u Bruxellesu, napravila je i Gruzija, još jedna postsovjetska republika koja želi u EU (i NATO). Ni Gruzija, doduše, na kontrolira cjelokupan svoj teritorij, budući da su njene sjeverne regije - Abhazija i Južna Osetija, pod ruskom okupacijom, ali geopolitička logika je i u slučaju te kavkaske države očito pregazila onu dosadašnju, koja se (barem formalno) temeljila na individualnim zaslugama. Stoga je Bruxelles Europskom vijeću preporučio da Gruziju unaprijedi u status kandidata.

Ako BiH ni na proljeće ne otvori pregovore, teško da će ih otvoriti u doglednoj budućnosti

Iako kontrolira cjelokupan svoj teritorij i nije u ratu, BiH nije bila sreće kakve su u srijedu bile Ukrajina i Moldavija. I Sarajevo je, doduše, dobilo preporuku za otvaranje pregovora o ulasku u EU, ali u Europskoj komisiji smatraju da BiH još nije dovoljno sazrela pa je pristanak na pregovore u njenom slučaju uvjetan i ovisi o ispunjavanju brojnih kriterija koje od Sarajeva traži EU.
Kako sada stvari stoje, pregovori o ulasku BiH u EU teško da će početi prije proljeća sljedeće godine.

Teoretski, moguće je da članice Unije na summitu u prosincu preporuče i otvaranje pregovora s BiH, ali realne šanse za tako nešto vrlo su male. To bi, naime, podrazumijevalo da sve strane u BiH u rekordnom roku postignu suglasnost oko pitanja oko kojih se dosad (u nekim slučajevima i godinama) nisu mogle složiti i da to "proguraju“ kroz državne institucije, i to u uvjetima vrlo zamršene procedure koja proizlazi iz dejtonske koncepcije BiH, a u kojoj svaka od tri strane može uložiti veto na bilo što.

Naravno, nije nemoguće da će se na kraju i to dogoditi, ali za usvajanje svih propisa koje od Sarajeva traži Bruxelles sada je već ostalo vrlo malo vremena. Zato se i ocjena koju je BiH dobila od Europske komisije može opisati kao žuto svjetlo - na semaforu kratko traje, a nakon njega vozačima se pali ili zeleno ili crveno svjetlo.

Upravo bi tako u BiH - i to predstavnici oba entiteta i sva tri konstitutivna naroda - trebali shvatiti ocjenu Europske komisije. Posla koji ih čeka je jako puno, a vremena malo, a bit će ga i sve manje. Realno, ako Sarajevo ni na proljeće sljedeće godine ne uspije otvoriti pristupne pregovore, teško da će ih otvoriti u doglednoj budućnosti, jer je sljedeća godina u znaku izbora za Europski parlament, a onda i formiranja nove Europske komisije.

Istodobno, EU se suočava s velikim unutarnjim problemima, poput visoke inflacije i snažnog migrantskog vala, koji je praktično već srušio Schengen. Ratovi koji bijesne u okruženju EU također odvlače velik dio pozornosti Unije. I očekivani početak pregovora s Ukrajinom i (u puno manjoj mjeri) Moldavijom, uz nastavak pregovora s kandidatima koji su ih već otvorili, bit će vrlo veliki zalogaj Uniju koja se već odavno umorila od proširenja.

BiH treba 'pakt za EU'

Stoga bi BiH trebala uhvatiti priliku koja joj se pruža i proći kroz, kako je prije nekoliko dana u Sarajevu kazala šefica Europske komisije, "širom otvorena vrata EU“.

No, za tako nešto potrebno je obaviti puno posla u jako kratkom vremenu. U slučaju BiH, to znači postići unutarnji konsenzus, i to bez odlaganja. Možda bi za BiH pravo rješenje bio nekakav "pakt za EU“, koji bi dogovorili svi koje se nešto pita u političkom životu te zemlje na svim razinama vlasti, pri čemu bi se svi obvezali da neće koristiti institut veta kada je riječ o usvajanju zakona i drugih propisa važnih za ulazak u EU.

Najbolja vijest na EU putu BiH od osamostaljenja

U cijeloj priči, dobra vijest za BiH je da joj EU po prvi puta do sada jasno poručuje da je želi vidjeti u svom članstvu. Naime, novo izvješće o napretku kandidata u slučaju BiH nije samo još jedan dokument pun fraza i tlapnji o "europskoj perspektivi“, nego jasno govori o tome da ključna institucija Unije preporučuje otvaranje pristupnih pregovora sa Sarajevom, iako za tako nešto traži ispunjavanje određenih uvjeta.

Nakon što je u prosincu prošle godine dobila kandidatski status, to je za BiH i najbolja vijest što se tiče EU perspektive još od osamostaljenja 1992. godine.

Jasno, moglo bi se raspravljati koliko je stav koji je Europska komisija zauzela prema BiH pošten i pravedan, pogotovo ako se usporedi sa stavom koji ima prema Ukrajini i Moldaviji. Mnogi u BiH već govore da je riječ o primjeni "dvostrukih standarda", budući da je BiH po gotovo svim kriterijima ispred Moldavije i Ukrajine. Osim toga, nema sumnje da je BiH i geografski, i kulturološki, i ekonomski znatno bliža Uniji od Ukrajine i Moldavije. O tome dovoljno govori i podatak da ima preko tisuću kilometara granice s Unijom, kao i da stotine tisuća njenih državljana žive i rade u EU.

U Sarajevu se ne mogu požaliti ni da im nedostaju saveznici na njihovom EU putu. I ovakva, oprezna formulacija u izvješću Europske komisije, plod je ponajprije lobiranja zemalja koje se najviše zalažu za ulazak BiH u Uniju - na prvom mjestu Hrvatske i Slovenije, a onda i Austrije i Italije, pa i nekih drugih zemalja.

Lobiranje ne može zamijeniti domaću zadaću

Unatoč tome, lobiranje ne može zamijeniti domaću zadaću koju kandidati ipak moraju sami napraviti.

Ukrajina je, primjerice, u proteklih nešto manje od dvije godine, napravila velike pomake u usvajanju pravne stečevine EU, o čemu govore i izvješća Europske komisije i svjetskih institucija. S obzirom na rat s Rusijom, to je u njenom slučaju i znatno teži posao nego kod drugih kandidata.

I Moldavija je, prema izvješću Europske komisije, napravila značajan napredak u prilagodbi pravilima igre u EU.

Za razliku od Moldavije i posebno Ukrajine, koje su dio postsovjetskog svijeta, BiH je već sada puno dublje integrirana s EU. Stoga iznenađuje da političari u toj zemlji ili ne znaju ili ne žele znati kako funkcionira Unija i kako s njom treba razgovarati, baš kao što iznenađuje i da se s dnevnog reda državnih tijela skidaju već usuglašeni zakonski prijedlozi, a da se svađe među političarima vode oko suštinski trivijalnih pitanja. Možda bi se o tim i takvim pitanjima moglo raspravljati u nekim drugim vremenima, ali u cajtnotu, kada je svaki dan na putu prema EU više nego dragocjen, za takve rasprave jednostavno više nema ni vremena ni prostora.

Članstvo u EU jedno od rijetkih pitanja oko koje se svi u BiH slažu 

Zato, koliko god ponašanje EU prema BiH izgledalo nepošteno u usporedbi s onim prema Ukrajini i drugim zemljama, BiH nema puno mogućnosti promijeniti ga. zapravo, na BiH je da prihvati ili ne prihvati poziciju kakvu EU ima prema njoj i da vuče poteze u skladu s tim.

Budući da sva istraživanja javnoga mnijenja pokazuju da većima građana BiH iz oba entiteta i sva tri naroda podržavaju ulazak u EU, po čemu je članstvo u Uniji jedno od rijetkih pitanja oko kojeg u BiH postoji suglasnost svih, političari u BiH zapravo i nemaju nekog velikog manevarskog prostora nego da rade na ulasku zemlje u Uniju. Pitanje je samo jesu li svjesni promjena koje su se u posljednje gotovo dvije godine dogodile u samoj politici Unije, a koje određuju i put njihove zemlje prema EU. Krivu procjenu na tom putu BiH bi mogla plaćati i novim godinama zaostajanja.