U EU je u tijeku žestoko lobiranje za novo proširenje, čime se Bruxelles želi suprotstaviti Rusiji, tvrde svjetski mediji, pozivajući se na diplomatske izvore

U tijeku je žestoko lobiranje po pitanju proširenja EU, objavio je portal Politico, pozvavši se na neimenovanog diplomata.

Dodali su kako su se prošlog petka stalni predstavnici zemalja članica Unije sastali s predsjednicom Europske komisije Ursulom von der Leyen. Teme razgovora bile su upravo proširenje i reforme Unije.

Žele se oduprijeti širenju Putinova utjecaja

I Laurence Boone, članica francuske vlade zadužena za europske integracije, za Politico je kazala da EU mora pomoći zemljama koje žele članstvo u Uniji kako bi se oduprle utjecaju ruskoga predsjednika Vladimira Putina.

Nekoliko tih zemalja su primarne mete za rusku kampanju širenja utjecaja, kojoj je cilj da oslabi podršku za EU u njima i zadrži ih izvan bloka. Zato je potrebno da Unija bude "jasna i ujednačena" oko toga što zemlje moraju napraviti kako bi joj se priključile, kazala je Boone.

Dva ključna summita u kolovozu

Nova je to poruka da je politika proširenja EU ponovno na stolu. Štoviše, čini se da je opet na vrhu Unijine agende.

Nakon godina tapkanja na mjestu kada je riječ o novim proširenjima, nova jasna poruka o važnosti proširenja EU poslana je najprije s neformalnog sastanka lidera zemalja Zapadnog Balkana, Moldavije i Ukrajine i pojedinih članica EU, među kojima i Hrvatske, kao i čelnika Unije, krajem kolovoza u Ateni.

Potom je uslijedila poruka predsjednika Europskog vijeća Charlesa Michela, također krajem kolovoza na Bledskom forumu, da i EU i kandidati (u ovom slučaju, države Zapadnog Balkana) moraju biti spremni za proširenje do 2030. godine.

Sada slična poruka dolazi i od francuske euroministrice, koja je potrebu za daljnjim širenjem Unije, i to, kako se čini, ubrzanim putem, objasnila strahom od širenja ruskog utjecaja.

Bruxelles želi pomaknuti politiku proširenja s mrtve točke

Iako je Europska komisija, nakon Michelova istupa na Bledu, poručila da EU ostaje privržena politici (sporog) proširenja pod uvjetom da države koje žele u klub prethodno ispune sve potrebne kriterije i sukladno zaslugama svake od njih na tom putu, čini se da se u Bruxellesu ipak nešto krupno valja po pitanju politike proširenja.

Više o tome trebalo bi se znati sljedećeg tjedna, odnosno nakon što predsjednica Europske komisije u srijedu, 13. rujna, održi svoj govor o stanju Unije te nakon što Europska komisija objavi svoja izvješća o napretku kandidata.

Ipak, već i dosadašnje poruke pokazuju da EU želi pomaknuti politiku proširenja s mrtve točke. Podsjetimo, posljednja zemlja koja je pristupila Uniji je Hrvatska, koja je članica postala 1. srpnja 2013. godine. Nakon toga, Unija se više nije širila. Naprotiv, smanjila se, budući da je iz nje izašlo Ujedinjeno Kraljevstvo.

Klub kandidata za članstvo u EU sve veći

Istodobno, klub kandidata za članstvo sve je veći. U njemu je trenutno osam zemalja - Crna Gora, Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija te Turska, a od prošle godine i Bosna i Hercegovina, Moldavija i Ukrajina.

Kandidaturu za članstvo lani su podnijeli i Kosovo i Gruzija. No, kako se odgovor Bruxellesa na njihove zahtjeve još čeka, Priština i Tbilisi još su u statusu samo potencijalnih kandidata. Ipak, kada se i oni uključe u računicu, kandidatski klub širi na 10 potencijalnih novih članica Unije.

Optimistične poruke za Zapadni Balkan

Poruke koje posljednjih tjedana dolaze optimistične su kada je u pitanju Zapadni Balkan.

U Crnoj Gori, primjerice, očekuju da će u dogledno vrijeme zaključiti pregovore o članstvu i potom ući u EU. Pokretanju pregovora s mrtve točke nada se i Srbija. Pregovore su lani otvorile i Albanija i Sjeverna Makedonija. Otvaranju pregovora do kraja godine nadaju se i u BiH.

I Ukrajina i Moldavija vjeruju da će do kraja godine otvoriti pregovore.

Ulazak po zaslugama ili 'u paketu'?

No, i u takvoj optimističnoj formuli puno je nepoznanica. Primjerice, cilj da EU i kandidati do 2030. godine budu spremni za proširenje, o kojem je govorio Michel, logično otvara pitanje hoće li kandidati u EU ulaziti odjednom, odnosno "u paketu", ili ovisno o zaslugama, što onda znači i da bi bilo više valova proširenja.

Drugim riječima, pitanje je hoće li se poštivati "načelo regate", u kojem u EU prije ulaze zemlje koje se brže prilagođavaju, ili će sve zemlje regije ući po "modelu konvoja", u kojem i one najbolje pripremljene moraju čekati onog najsporijeg u redu, a što bi moglo biti prilično obeshrabrujuće za države koje su više od drugih napredovale u reformama.

Novi 'Big Bang'?

Drugo otvoreno pitanje je hoće li novi val proširenja, koji bi, ako se čita između redaka, mogao biti novi Big Bang, po uzoru na onaj iz 2004. godine, kada je u EU odjednom ušlo 10 novih članica, obuhvatiti samo zemlje Zapadnog Balkana, koje su već desetljećima u čekaonici, ili će im se priključiti i Moldavija i Ukrajina. To pitanje nije samo semantičko, budući da su Moldavija i Ukrajina slabije razvijene čak i od zemalja Zapadnog Balkana i svakako manje sposobne izdržati izazove koje im nosi članstvo u EU.

Osim toga, Ukrajina je u ratu s Rusijom. Gotovo petina ukrajinskog teritorija je okupirana. Posljedice ruske agresije na Ukrajinu su ogromne - ljudske su žrtve velike, a materijalna razaranja takva da će se zemlja možda i desetljećima oporavljati od invazije. U takvim uvjetima teško je očekivati da će Ukrajina brzo biti u stanju usvojiti pravnu stečevinu EU i priključiti se Uniji u razmjerno kratkom roku.

Što s Turskom?

U cijeloj priči postavlja se i pitanje Turske, "vječnog kandidata". Ankara je još 1963. godine sklopila sporazum o pridruživanju s tadašnjom Europskom ekonomskom zajednicom (EEZ), a 1995. ušla je u carinsku uniju s EU.

Turska je za članstvo u Uniji aplicirala 1987. godine, status kandidata dobila je 1999., a pregovore je otvorila 2005. godine, zajedno s Hrvatskom. No, i danas je daleko od članstva u EU.

Kada je EU lani Ukrajini dodijelila kandidatski status, turski je predsjednik Recep Tayyip Erdogan apelirao na Bruxelles da razmotri status Turske.

Neriješena bilateralna pitanja izbaciti iz pregovaračkog procesa 

U cijeloj priči važno je i kako na daljnja proširenja gleda sadašnjih 27 članica. Svaka od njih ima pravo veta i može spriječiti ulazak bilo kojeg kandidata u EU klub.

Osim toga, pojedine članice imaju i neriješena bilateralna pitanja sa zemljama koje teže članstvu u Uniji. U tom smislu, najčešće se spominju problemi koje je Sjeverna Makedonija ranije imala s Grčkom, a sada ima s Bugarskom.

Ipak, ne treba zaboraviti da i druge članice imaju sporove s kandidatima. Hrvatska, primjerice, ima granične sporove sa Srbijom, BiH i Crnom Gorom (na moru).

Cipar i Turska nemaju čak ni diplomatske odnose otkako je turska vojska zauzela sjevernu trećinu Cipra 1974. godine.

Zbog svega toga, ponovno su aktualni zahtjevi da se neriješena bilateralna pitanja isključe iz pregovora. Na to je upozoreno i na nedavnom Bledskom strateškom forumu. Formula je jednostavna: sva neriješena bilateralna pitanja države moraju rješavati bilateralno ili putem postojećih mehanizama i institucija, a sami pregovori o ulasku u EU moraju se fokusirati na pitanja koja se tiču funkcioniranja nove članice u Uniji.

Okrenutost Beograda Moskvi

Sugovornik Euractiva iz hrvatskih diplomatskih krugova i dobar poznavatelj EU, koji je molio za anonimnost, kaže da jedan od problema u proširenjima leži u tome što Francuska strahuje od smanjivanja svog utjecaja u proširenoj EU.

"Nije tu toliko problem Zapadni Balkan, koliko Ukrajina i Turska, koje su velike države i pod snažnim su utjecajem SAD-a. Osim toga, francuski utjecaj na istoku Europe je razmjerno slab, znatno slabiji od njemačkoga. U tome i treba tražiti razloge zašto je Francuska sumnjičava prema proširenjima Unije na istok", objašnjava sugovornik Euractiva.

Iako Zapadni Balkan na prvi pogled izgleda kao puno lakši zalogaj za EU, naš sugovornik upozorava da je i to prilično daleko od istine. Naime, regija je puna malih i nefunkcionalnih država, a odnosi među njima su loši i karakteriziraju ih neriješeni problemi iz prošlosti.

"Koliko god to zvučalo čudno, jedina funkcionalna i stabilna država u toj regiji je Srbija, dok su druge zemlje male i imaju unutarnje probleme koje im otežavaju funkcioniranje. Kod Srbije je, međutim, problem njena orijentacija, odnosno prevelika okrenutost Rusiji. Kada bi Srbija bila doista posvećena svom europskom putu, onda bi sve to, cijela regija, bila drukčija priča", ocjenjuje naš sugovornik, aludirajući na odbijanje Beograda da se uskladi s vanjskom i sigurnosnom politikom Unije i uvede sankcije Moskvi.

Europski put Ukrajine treba razdvojiti od puta zemalja Zapadnog Balkana

Kaže i kako vjeruje da će se EU u dogledno vrijeme proširiti, ali upozorava i na to da europski put zemalja Zapadnog Balkana treba razdvojiti od europskog puta Ukrajine, kao što je to odavno učinjeno s Turskom.

Ukrajini se, uostalom, može pomoći na brojne načine, a samo članstvo te zemlje u Uniji naš sugovornik ne smatra izglednim u doglednoj budućnosti.

Isto tako, smatra da EU ni kod Zapadnog Balkana ne bi trebala primjenjivati "načelo konvoja", nego "regate", odnosno primanja zemalja prema njihovim zaslugama.

Reforme Unije prije novog proširenja

Napominje i da prije proširenja sama EU mora provesti reforme kako bi mogla primiti nove članice i funkcionirati u proširenom obliku. 

"Iz svega što vidimo, može se reći kako ni sama EU u ovom trenutku zapravo još ne zna što hoće ni kako provesti nova proširenja. Jasno je jedino da se nešto mora napraviti i poslati neki signal kandidatima“, napominje naš sugovornik.

Pritom ukazuje na mogućnost postupnog primanja novih članica na način da im se i prije samog članstva otvore vrata, primjerice, jedinstvenog tržišta ili ukine roaming. U takvom scenariju, samo članstvo uslijedilo kada i EU i kandidati za to budu spremni.

"Ne očekujem nekakav novi Big Bang, ne vjerujem ni da je EU spremna za tako nešto, to bi je u suštini pretvorilo u običnu zonu slobodne trgovine. Očekujem postupan ulazak kandidata po načelu zasluga svakog od njih, uz mogućnost postupnog otvaranja pojedinih politika i fondova EU i prije samog članstva", zaključuje naš sugovornik.