KRVNA SLIKA RUSKE EKONOMIJE UOČI PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Rusija se oduprla sankcijama, ali za to je platila visoku cijenu

Gotovo dvije godine od početka invazije na Ukrajinu i uvođenja sankcija, rusko gospodarstvo i dalje je na nogama, a kaznene mjere koje je Rusiji uveo Zapad tek su djelomično dale rezultate.

Zaključak je to koji proizlazi iz nove analize Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije (WIIW) pod nazivom "Rusko gospodarstvo usred rata i sankcija“, kao i iz niza pokazatelja o krvnoj slici ruske ekonomije te ocjena analitičara. 

Ekonomska stabilnost na klimavim nogama

Tako se, primjerice, u novim prognozama Svjetske banke procjenjuje da je Rusija u 2023. godini ostvarila gospodarski rast od 2,6 posto. Time je zapravo nadoknadila gubitke iz 2022., prve ratne godine i prve godine sveobuhvatnih sankcija, kada je rusko gospodarstvo potonulo za 2,1 posto, što je usput bilo manje od očekivanja.

Ipak, stvari su daleko od idiličnih kako to na prvi pogled može izgledati. Naime, Rusiju već u ovoj godini čeka značajno usporavanje gospodarske aktivnosti koje bi moglo pokazati da je stabilnost ruskoga gospodarstva na klimavim nogama.

Prema prognozama Svjetske banke, ruski bi bruto domaći proizvod (BDP) u 2024. trebao porasti za 1,3 posto, što je upola manje nego u prošloj godini. Još sporija dinamika gospodarskog rasta, sa stopom rasta BDP-a od samo 0,9 posto, Rusiju čeka u sljedećoj godini, prognoziraju u Svjetskoj banci.

Rubalj izgubio trećinu vrijednosti

U novoj analizi Bečkoga instituta upozorava se, pak, da je ruski rubalj u 2023. godini izgubio oko 30 posto vrijednosti.

Prema podacima Banke Rusije, središnje ruske banke, američki dolar od četvrtka, 11. siječnja, vrijedi 89,39 rubalja, dok se za jedan euro dobiva 97,87 rubalja. Sredinom siječnja prošle godine, za jedan dolar dobivalo se samo 66,00 rubalja, dok se eurom trgovalo po cijeni od 74,84 rubalja. To znači da je u godinu dana ruska valuta izgubila otprilike trećinu vrijednosti.

Ovdje valja upozoriti kako Rusija ima tradicionalno jako sivo tržište deviza, na kojem dolar i euro vrijede zamjetno više od službenog tečaja. Drugim riječima, na sivom se tržištu za dolar ili euro može dobiti i znatno više rubalja nego, recimo, u mjenjačnici ili na šalteru poslovne banke, a o čemu su više navrata izvještavali svjetski mediji.

Povratak visoke inflacije

Nakon početnog šoka koji su joj donijeli rat i sankcije, Rusija se u 2022. godini suočila s visokom inflacijom.

Prosječna stopa rasta maloprodajnih cijena na razini cijele 2022. godine iznosila je, prema podacima Banke Rusije, 13,8 posto, no stopa inflacije je jako varirala od mjeseca do mjeseca. Najveća je bila u travnju 2022. godine, čak 17,8 posto na godišnjoj razini.

Podaci Banke Rusije pokazuju i da je godišnja stopa inflacije ostala dvoznamenkasta sve do veljače prošle godine, nakon čega je dinamika rasta cijena znatno usporila.

Procjene analitičara govore da će stopa inflacije na razini cijele 2023. godine iznositi između sedam i 7,5 posto. U središnjoj banci u Moskvi nešto su optimističniji pa najavljuju da bi stopa inflacije u 2023. trebala iznositi nešto manje od šest posto, preciznije 5,8 ili 5,9 posto.

U slučaju obje procjene, stvarna inflacija u Rusiji znatno je veća od one koju bi monetarne vlasti u Moskvi željele vidjeti, a koja iznosi najviše četiri posto na godinu.

Uz to, dinamika rasta maloprodajnih cijena u najvećoj zemlji svijeta posljednjih je mjeseci prošle godine ponovno ubrzala. Tako je godišnja stopa inflacije u listopadu 2023. iznosila 6,7 posto, a već u studenom se popela na 7,5 posto.

Ruska središnja banka znatno povećala svoju ključnu kamatnu stopu

Banka Rusije je ponovnom oživljavanju inflacije doskočila višekratnim povećanjem svoje ključne kamatne stope pa ona od prosinca prošle godine iznosi 16 posto.

No, posljedica takvog povećanja kamatnjaka su i veće kamate na kredite za stanovništvo i tvrtke.

Pad izvoza i rast uvoza

Veliki problem za Rusiju predstavlja pad cijena nafte i plina na svjetskom tržištu. Dodamo li tome i odluku G7 da ograniči cijene ruske nafte na svjetskom tržištu, kao i energetski razvod Europske unije s Rusijom nakon što je Kremlj pokrenuo agresiju na Ukrajinu, ne treba se čuditi podatku koji iznosi Bečki institut u svojoj analizi da je ukupan ruski izvoz u prvih osam mjeseci prošle godine pao za čak 32 posto, dok je istodobno ruski uvoz porastao za 17 posto.

Valja podsjetiti kako su upravo nafta i plin najvažniji ruski izvozni proizvodi. EU je uvela embargo na uvoz ruske nafte, uz određene izuzetke, pa je Rusija svoje energente usmjerila prema Kini, Indiji i drugim zemljama u razvoju. No, u tim zemljama ih prodaje po sniženim cijenama, uz diskont koji obično iznosi 30 posto.

Rusiji nedostaju plinovodi i naftovodi prema Kini i Indiji

Problem je i transport energenata, posebno plina, u te zemlje. Naime, ruski plinovodi i naftovodi uglavnom idu ka zapadu, odnosno prema Europi, koja je zato i bila glavno tržište za plasman ruskih energenata.

S druge strane, plinovod prema Kini je izgrađen (Snaga Sibira), ali nema kapacitet kakav imaju plinovodi prema Europi, niti je povezan s ostatkom ruske plinske mreže. Prema Indiji nema ni plinovoda ni naftovoda.

Osma po veličini svjetska ekonomija  

Unatoč tome, može se reći da se Rusija dosad prilično uspješno oduprla sankcijama. Zasluge za to ima i ogromno rusko tržište s oko 145 milijuna potencijalnih potrošača.

Ne treba zaboraviti ni da je Rusija, prema podacima Svjetske banke za 2022. godinu, osmo po veličini gospodarstvo u svijetu. Ruski BDP je u 2022. iznosio više od 2,2 bilijuna dolara, po čemu je Rusija po veličini ekonomije pretekla Italiju, ali i dalje ima manje gospodarstvo od, primjerice, Francuske.

Prosječan Nijemac trostruko bogatiji od prosječnog Rusa

Naravno, relativna ekonomska snaga ruskih potrošača i onih na zapadu Europe ne može se uspoređivati. Prema podacima Svjetske banke za 2022. godinu, prosječan BDP po stanovniku u Rusiji je iznosio manje od 15.300 dolara.

Istodobno, u Italiji je iznosio oko 34.800 dolara, u Francuskoj 40.900 dolara, a u Njemačkoj preko 48.700 dolara.

Izvoz usmjerili u 'prijateljske' zemlje

Dio razloga za opstanak gospodarstva Rusije u uvjetima rata i sankcija pripada preusmjeravanju ruskog izvoza s europskih na tržišta "prijateljskih“ zemalja.

Među njima, veliku ulogu imaju članice Euroazijske ekonomske unije (EAEU), trgovinskog bloka koji je Rusija 2014. stvorila s Bjelorusijom, Armenijom, Kazahstanom i Kirgistanom, a koji je modeliran po uzoru na EU.

Osim prema tim zemljama, Rusija je izvoz usmjerila i prema Kini, Sjevernoj Koreji, Vijetnamu, Indiji, Iranu, Egiptu i brojnim drugim zemljama Trećeg svijeta.

Mobilizacija i bijeg mladih smanjili nezaposlenost

To je i jedan od razloga što je stopa nezaposlenosti u Rusiji na povijesnom minimumu.

Prema podacima Rosstata, saveznog ruskog statističkog ureda, stopa nezaposlenosti u Rusiji u listopadu prošle godine, što su posljednji dostupni podaci, iznosila je samo 2,9 posto. Još u veljači 2022. godine, kada je Moskva pokrenula invaziju na Ukrajinu, iznosila je 4,1 posto.

Osim što su se ruski izvoznici uspjeli održati iznad vode, na smanjenje nezaposlenosti utjecao je i sam rat, odnosno mobilizacija. Također, mnogi su Rusi pobjegli od novačenja na zapad Staroga kontinenta i u druge dijelove svijeta. Posljedica toga je i sve izraženiji nedostatak radne snage u Rusiji.

'Ruska ekonomija nedovoljno modernizirana'

"Rusija je u posljednjih godinu i pol dana uspjela pronaći alternativna tržišta za svoj izvoz, ali uvoz robe joj je znatno poskupio“, ocjenjuje za Euractiv profesor ekonomske politike i političke ekonomije na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Kristijan Kotarski.

Upozorava i kako je ruska ekonomija znatno manje modernizirana od ekonomija na Zapadu te previše ovisi o izvozu nafte, plina i drugih prirodnih bogatstava.

'Velike zemlje ne može se uništiti sankcijama'

I naš sugovornik kaže kako su na Zapadu bili preoptimistični kada su očekivali da će Rusiju uvođenjem sankcija "baciti na koljena“.

"Rusija je daleko od toga da bi bila terminalno razorena zemlja. Velike države, kakva je Rusija, teško je ekonomski uništiti sankcijama. No, sankcije se odražavaju na Rusiju, a dugoročno će se osjećati još i više, posebno u produktivnosti“, napominje Kotarski.

Zaobilaženje sankcija

Podsjeća da su i svjetski mediji pisali o tome kako čak i zapadne kompanije zaobilaze sankcije preko trećih zemalja.

Pritom su najčešće navodili države Srednje Azije, koje su s Rusijom ionako umrežene u EAEU, ali i Azerbajdžan, Tursku i još neke zemlje.

Ratna ekonomija

"Dugoročne prognoze za rusku ekonomiju nisu sjajne. Rusija već sada funkcionira kao ratna ekonomija. No, teško je očekivati da bi samo to moglo dovesti do promjene vlasti u Rusiji“, ističe Kotarski, upozoravajući da velik dio ruske populacije vjeruje pričama o ugroženosti Rusije od strane Zapada i "opkoljavanju" njihove zemlje. 

Naš sugovornik napominje i kako je Zapad, a posebno SAD, bio oprezan s naoružavanjem Ukrajine upravo u strahu od toga što bi se moglo dogoditi s ruskim nuklearnim naoružanjem u slučaju da Rusiju zahvate politička previranja. To se vidjelo i prilikom pobune Jevgenija Prigožina na ljeto prošle godine, kada su se mnogi na Zapadu zapitali što bi se dogodilo da vlast u Moskvi preuzme garnitura koja je još ekstremnija od sadašnje vladajuće elite predvođene ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

Stoga je Zapad Ukrajini dao onoliko oružja i streljiva koliko joj je potrebno "da ne kapitulira“, odnosno da se obrani od ruskog naleta i spriječi daljnje rusko napredovanje prema zapadu. Ipak, to nije dovoljno za pobjedu Ukrajine na bojnom polju, zaključuje naš sugovornik.

S druge strane, stanje na ukrajinskom ratištu, koliko god teško bilo za Rusiju, za većinu ruske javnosti očito nije problem sve dok Rusija ne doživljava veće poraze. 

Male šanse za promjene u Kremlju

Kada se podvuče crta, može se reći da su sankcije dosad nagrizle rusku ekonomiju i da će joj nastaviti otežavati život. Međutim, sankcije nisu rusku ekonomiju gurnule do točke pucanja. Naprotiv, usmjerile su je prema tržištima zemalja u razvoju, koja barem dijelom kompenziraju gubitke ruskih kompanija na zapadnim tržištima, a posebno u EU.

Zbog svega toga, male su šanse da bi predstojeći predsjednički izbori u Rusiji, zakazani za sredinu ožujka, mogli dovesti do promjene vlasti. Kako sada stvari stoje, velike su šanse da će Putin u Kremlju ostati i narednih šest godina. U prilog tome govore i objavljene ankete.