Europska ulaganja u uzgoj ribe, za što je izdvojeno više od milijardu eura u posljednjih sedam godina, nije donijelo 'opipljive rezultate' u sektoru akvakulture, priopćio je u srijedu Europski revizorski sud (ECA).
Unatoč trostrukom povećanju izdvajanja za poticanje akvakulture u razdoblju od 2014. do 2020. EU je ostala "praznih ruku," navodi se u izvješću revizora.
Akvakultura, odnosno planski uzgoj ribe i školjaka, odvija se u morskim i slatkim vodenim staništima ili čak u kopnenim objektima koji imaju sustave za cirkulaciju vode.
'Od polja do stola' obuhvaća i akvakulturu
Razvoj održive akvakulture jedan je od ciljeva europske strategije "Od polja do stola" (Farm to Fork), glavne prehrambene politike EU, a uzgajališta riba se promoviraju kao dobar izvor proteina koji pri uzgoju ima manji ugljični otisak.
No, iako je Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EMFF) dodijelio 1,2 milijardi eura za razvoj akvakulture u razdoblju od 2014. do 2020. - a još jedna milijarda eura je namijenjena za razdoblje od 2021. do 2027. - to se nije materijaliziralo na terenu i velik dio novca ostao ne neiskorišten.
Birokratiziranost procesa
Jedno od objašnjenja za neuspjeh strategije jest veliko birokratsko opterećenje. Prema izvješću, Komisija za slabo povlačenje sredstava krivi dugačke i "nesigurne" postupke izdavanja potrebnih dozvola.
Revizori su utvrdili i kako je sam pristup vodenim površinama faktor koji ometa veći razvoj uzgoja ribe. Potrebno je bolje planiranje, kako bi se "riješili konflikti između akvakulture i turističkog sektora ili ribarstva i pomorstva", rekao je novinarima član revizorskog suda Matteo Tartaggia.
Neke države članice, među kojima su Italija, Grčka i Rumunjska, nisu ni dovršile prostorne planove priobalnog područja prije revizije. U izvješću revizorskog suda također se izražava zabrinutost zbog nepostojanja jasnih ciljeva.
"Zemlje EU financirale su gotovo sve projekte koji su zadovoljili uvjete, bez obzira na njihov doprinos”, rekao je Nikolaos Milionis, koji je vodio reviziju. Prema njegovim riječima, kriteriji za selekciju projekata "nisu bili baš jako strogi".
Sredstva za razdoblje 2014.-2020. moraju se potrošiti do kraja ove godine. "Sad postoji opasnost da se novac, budući da je dostupan, ne troši na [najprofitabilnije] projekte," dodaje Tartaggia.
Stagnacija proizvodnje
Unatoč najavama EU da će povećanje investicija poboljšati konkurentnost tog sektora, revizorski sud kaže da je došlo do stagnacije volumena proizvodnje i do pada broja zaposlenih u akvakulturi od 2014. naovamo.
U 2020. godini ukupna proizvodnja tog sektora je bila 1,1 milijun tona u EU, što je manje od jedan posto ukupne svjetske proizvodnje uzgajališta ribe. Od toga je čak dvije trećine uzgoja ribe koncentrirano u samo četiri države članice - Španjolskoj, Francuskoj, Italiji i Grčkoj.
Osim toga, nema ni nadzora utjecaja kojeg uzgoj ribe ima na okoliš. "Nismo uspjeli pronaći nijedan skup indikatora iz kojih bi se mogao procijeniti utjecaj akvakulture", kaže Tartaggia.
Prema izvješću, Komisija trenutno radi na izradi smjernica koji bi sadržavao takve indikatore.
Grčka među vodećim proizvođačima ribe u EU
Potencijalna šteta koju akvakultura nanosi okolišu uključuje uništavanje prirodnih staništa, njihovu kontaminaciju, kao i cvjetanje algi do kojeg dolazi zbog nakupljanja velike količine hranjivih tvari.
Očekuje se da će Grčka, četvrti najveći proizvođač ribe iz uzgoja u EU, biti među državama s najvećim utvrđenim negativnim utjecajem na okoliš, naglašava se u izvješću.
Većina grčke proizvodnje iz uzgoja je morska riba, što traži puno više hrane nego uzgoj školjaka i samim time znači i da ima veći utjecaj na more.
"Ipak, u ovoj fazi je [utjecaj na okoliš] lokaliziran i reverzibilan", zaključuje Tartaggia.
(Preveo i uredio David Spaić-Kovačić. Originalan članak pročitajte ovdje: EU’s billion-euro bet on fish farming has not paid off, EU auditors warn)