Kina se posljednjih godina razvija najsporije u posljednjih 40 godina, pa u međunarodnim financijskim institucijama upozoravaju da će posljedice osjetiti cijeli svijet, a posebno zemlje Afrike
Dok su oči svijeta uprte u susret američkog predsjednika Joea Bidena i njegova kineskog kolege Xija Jinpinga u San Franciscu, svijet sve više strepi od posljedica sporog rasta kineskoga gospodarstva i učinka koje bi ono moglo imati na svjetsko gospodarstvo.
Posebno su, upozorava se u nekoliko izvješća Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), ugrožene zemlje Azije i Afrike, koje su se proteklih desetljeća snažno ekonomski i politički vezale uz Kinu.
Ni Europa nije pošteđena posljedica slabog rasta kineskoga gospodarstva
Ipak, posljedica nije pošteđen ni razvijeni dio svijeta, pa tako ni Europska unija.
Tako, recimo, nove, jesenske prognoze, koje je Europska komisija predstavila u srijedu, pokazuju da bi gospodarstvo EU u ovoj godini trebalo rasti po stopi od samo 0,6 posto, a istu stopu rasta bruto domaćeg proizvoda (BDP) u Bruxellesu navješćuju i eurozoni. U oba slučaja, riječ je o manjoj stopi rasta BDP-a od one na koju je Europska komisija računala još na ljeto, kada je prognozirala da će gospodarstva EU i zone eura u ovoj godini rasti po stopi od 0,8 posto.
Naravno, za takav podbačaj europske ekonomije ne može se kriviti samo Kina. Štoviše, Kina nije ni glavni razlog zašto gospodarski rast u Uniji i zoni eura u ovoj godini jedva da uspijeva prebaciti preko nule.
No, već i prognoze rasta za vodeću europsku ekonomiju, njemačku, koja je snažno vezana uz Kinu, pokazuje da se dio razloga može tražiti i u slabim stopama rasta koje ostvaruje kinesko gospodarstvo. U Europskoj komisiji tako Njemačkoj prognoziraju da će u ovoj godini imati pad gospodarske aktivnosti od 0,3 posto, dok bi u sljedećoj godini trebala ostvariti rast BDP-a od samo 0,8 posto.
Gospodarstva Francuske i Italije manje od Njemačke vezana uz Kinu
I u ovoj i u sljedećoj godini riječ je o najslabijem očekivanom rastu BDP-a među vodećim ekonomijama u EU.
Naime, francuski bi BDP u ovoj godini trebao porasti za jedan posto, a u sljedećoj godini za 1,2 posto. Talijanski bi BDP u ovoj godini trebao ostvariti rast od 0,7 posto, a u sljedećoj od 0,9 posto, pokazuju nove prognoze Europske komisije.
Međutim, ni francuska ni talijanska ekonomija nisu toliko vezane uz kinesko tržište kao što je to njemačko gospodarstvo.
Pesimistične prognoze rasta kineskog BDP-a
Prema prognozama koje je MMF objavio u listopadu, kineski bi BDP u ovoj godini trebao porasti za pet posto, što je 0,2 postotna boda manje nego što su u toj međunarodnoj financijskoj instituciji očekivali samo nekoliko mjeseci ranije. U 2022. je kineski BDP porastao za tri posto.
Ako je suditi po prognozama MMF-a, Kina neće imati puno sreće ni u 2024. godini, u kojoj se očekuje da će rast njenoga gospodarstva iznositi 4,2 posto. I ta je prognoza slabija od ranijih, i to za 0,3 postotna boda.
Naravno, iz europske perspektive stope rasta BDP-a od tri do pet posto na godinu prilično su visoke i svakako zaslužuju vrlo dobru ocjenu. No, za Kinu, u kojoj su stope rasta BDP-a ranije znale biti i dvoznamenkaste, riječ je zapravo o sporom gospodarskom rastu.
U jeku financijske krize kineski BDP porastao za gotovo 11 posto
Kinesko je gospodarstvo, prema podacima MMF-a, u 2021. godini poraslo za 8,4 posto. Dijelom je to posljedica i postupnog otvaranja nakon pandemije koronavirusa i oštrih epidemioloških mjera, odnosno kretanja s niske statističke baze. No, kineski je BDP bio u plusu čak i u jeku koronakrize, u 2020. godini, kada je, prema podacima MMF-a, porastao za 2,2 posto.
U prethodnih je 40 godina kineski BDP često rastao po dvoznamenkastim stopama. Tako je rast kineskog BDP-a u 2010., dok se svijet gušio u najtežoj recesiji još od Velike ekonomske krize s kraja 20-ih i početka 30-ih godina prošlog stoljeća, iznosio 10,6 posto.
U razdoblju od 1980. do 2019. godine, kineski je BDP konstantno rastao, a u 13 je godina u ta četiri desetljeća ostvarivao rast po dvoznamenkastim stopama.
Najveće stope rasta BDP-a Kina je zabilježila 1984. godine, 15,2 posto, zatim 1992. godine, 14,3 posto, i 2007. godine, 14,2 posto.
U spomenutom 40-godišnjem razdoblju rast kineskog BDP-a nikada nije bio manji od 3,9 posto, koliko je iznosio 1990. godine, u godini nakon gušenja prosvjeda na Tienanmenu. Najčešće se kretao u rasponu od osam do 10 posto na godinu.
SAD proizvede četvrtinu svih roba i usluga u svijetu, a Kina gotovo petinu
Stoga je ovakvo "prizemljivanje“ kineske ekonomije, kakvo se događa posljednjih godina, prilično veliko iznenađenje, ali i izazov za ostatak svijeta. Kina je, uostalom, posljednjih desetljeća postala velika svjetska tvornica i svako usporavanje njenoga gospodarstva itekako se osjeća drugdje u svijetu.
Prema podacima Svjetske banke za 2022. godinu, kineski je BDP iznosio nešto manje od 18 bilijuna američkih dolara. Kina je po tome bila drugo po veličini svjetsko gospodarstvo, iza onog u SAD-u, čiji je BDP iznosio oko 25,5 bilijuna dolara.
Pojednostavljeno rečeno, dok se u SAD proizvede četvrtina svih roba i usluga u svijetu, u Kini se proizvede tek nešto manje od petine. Već i to dovoljno govori o značaju Kine za svjetsku ekonomiju.
Iz ideoloških razloga povukli ručnu kočnicu razvoju
"Sigurno je da će usporavanje gospodarskog rasta u Kini imati posljedice na svijet, pa tako i na Europu, u kojoj je posebno ranjiva Njemačka, čija automobilska industrija i dalje u Kini ima pogone i tamo nabavlja rezervne dijelove. U Kini se događa veliki odljev kapitala, prvenstveno stranog. Razlog tome je sve veće uplitanje politike i sigurnosnih službi u ekonomski život“, ocjenjuje za Euractiv profesor ekonomske politike i političke ekonomije na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Kristijan Kotarski.
Upozorava i kako su kineske vlasti u ranijim situacijama kada su se suočavale s usporavanjem gospodarstva uobičajeno poticale agregatnu potražnju i tako poticale gospodarski razvoj. Ovoga puta je, međutim, to izostalo.
"Čini se da je Xi Jinping sada odlučio povući ručnu kočnicu, i to iz ideoloških razloga, jer ne želi razvoj srednje klase. Čak se odlučio obračunati i s nekretninskim balonom u Kini, koji bi ionako u nekom trenutku puknuo, no on je odlučio to učiniti sada“, ističe Kotarski.
Kineskim vlastima sada u fokusu politička kontrola, a ne visoke stope rasta BDP-a
Dodaje kako iz Kine odlazi i domaći kapital. Naravno, onaj koji može jer je i ranije bio umrežen, pa ima gdje i nastaviti poslovanje.
"Na duge staze se ne može održati takav razvoj kakav je dugo imala Kina, a da se ne provodu reforme, ali one znače i gubitak vlasti za kinesku Komunističku partiju. U Kini su se preokrenuli prioriteti, pa je vlastima sada u fokusu politička kontrola, a ne više visoke stope rasta BDP-a, kako je ranije bilo“, zaključuje Kotarski.
Kina, doduše, ostaje vodeće tržište za brojne zapadne kompanije, posebno američke i njemačke. Jednostavno, riječ je o prevelikom tržištu s više od 1,4 milijarde potencijalnih potrošača, u koje su zapadne kompanije, uz poticaje vlasti u Pekingu, ranijih desetljeća uložile ogroman novac.
No, pojavljuju se i nova tržišta koja sve više privlače ulagače iz Europe i Amerike. Među njima su Vijetnam, kao i ostale zemlje jugoistočne Azije, koje su također velika tržišta. Tu je i Indija koja sve više postaje lokomotiva ekonomskog rasta u svijetu. Raste i interes ulagača za tržištima pojedinih afričkih zemalja.
Kineski krediti afričkim zemljama na prvi pogled privlačni, ali mogu biti opasni
Afrika je, međutim, u fokusu i kineskih ulagača, kao i kineskih državnih banaka koje zemljama na tom kontinentu pozajmljuju novac. Iako se teško mogu nazvati povoljnima, kineski krediti afričkim i drugim zemljama u razvoju na prvi pogled izgledaju privlačno iz jednostavnog razloga što, za razliku od onih koje odobravaju zapadne financijske institucije i države, ne sadrže klauzule o demokraciji, vladavini prava, poštivanju ljudskih prava i dobrom upravljanju.
Ipak, za razliku od zapadnih kredita, kineski krediti često dolaze uz hipoteku, pa se kineske državne banke upisuju na, primjerice, izvore nafte ili rudnike u zemljama u razvoju.
Procjene govore, napominje Kotarski, da je preko 60 posto kredita koje odobravaju kineske financijske institucije vezano uz neki kolateral. U slučaju da zemlje nisu u stanju otplaćivati kreditne obveze, kineske banke postaju vlasnici prirodnih bogatstava u tim zemljama.
Osim klasičnog kreditiranja, kineske državne kompanije su postale i veliki ulagači u azijske i afričke zemlje u razvoju. Svemu tome treba pridodati i od ranije prisutnu snažnu trgovinu Kine s tim zemljama.
Usporedo s tim, jača i politički i vojni utjecaj Kine u afričkim i drugim zemljama u razvoju.
Usporavanje rasta otežava i izlazak iz sveprisutnog siromaštva u Africi
Stoga, kada se podvuče crta, ne treba se čuditi da usporavanje kineske ekonomije za posljedicu ima i sporiji ekonomski rast u tom dijelu svijeta.
U MMF-u, primjerice, prognoziraju da će Supsaharska Afrika u ovoj godini imati stopu rasta BDP-a od 3,3 posto, što je manje kako u odnosu na ranije prognoze, tako i u usporedbi s prošlom godinom, u kojoj je rast BDP-a u toj svjetskoj regiji iznosio četiri posto.
Rast bi se, doduše, u dijelu Afrike južno od Sahare trebao nešto ubrzati u sljedećoj godini i ponovno dostići četiri posto, ali i to je slabije nego što su u MMF-u ranije očekivali.
Naravno, kao ni kod Europe, spori rast kineskoga gospodarstva ni u slučaju Afrike nije jedini razlog usporavanja ekonomskog razvitka. Ipak, jedan je od vodećih.
Osim toga, njegove posljedice u tom su dijelu svijeta za milijune ljudi fatalne, jer sporiji rast znači i teži izlazak iz sveprisutnog siromaštva na afričkom kontinentu.