Stručnjaci EIU-a upozoravaju kako će nove članice EU, zbog loših demografskih trendova i nedostatka radne snage, morati nastaviti uvoziti radnu snagu, ali i posezati za politički nepopularnim odlukama, poput produljenja radnog vijeka
Demografski slom novih, tranzicijskih članica Europske unije postaje sve veća kočnica njihovom gospodarskom rastu i razvoju, ocjenjuje se u novoj analizi londonskog The Economist Intelligence Unita (EIU), skupine stručnjaka vezanih uz poznati tjednik The Economist.
U analizi pod nazivom "Istočne članice EU: Rješavanje problema smanjenja radne snage", analiziraju se perspektive daljnjeg razvoja Bugarske, Češke, Estonije, Hrvatske, Latvije, Litve, Mađarske, Poljske, Rumunjske, Slovačke i Slovenije.
Istočne članice EU muku muče s demografijom
Svima njima zajedničko je da muku muče s demografijom. Naime, veće plaće i bolji uvjeti rada na zapadu Staroga kontinenta, u kombinaciji s pripadnošću jedinstvenom tržištu EU na kojem nema prepreka slobodi kretanja radne snage, znači i da radna snaga iz tih, siromašnijih članica Unije nastavlja odlaziti u bogatije članice.
Uz to, starenje stanovništva predstavlja dodatni problem za tržišta rada u tim zemljama.
Zbog svega toga, i nove članice EU moraju uvoziti radnu snagu. Taj će se trend, ističu analitičari EIU-a, nastaviti. Štoviše, u budućnosti će dobiti dodatni zamah.
Nedostatak radnika sve veći nedostatak i u odnosu na rastuća tržišta u svijetu
S druge strane, rast plaća u novim članicama Unije donekle usporava iseljavanje posljednjih godina. Unatoč tome, nedostatak radnika i u narednom će razdoblju biti velika prepreka ubrzanju gospodarskog rasta u tim zemljama.
"Smanjenje stanovništva veliki je nedostatak istočnih članica EU u odnosu na ostala tržišta u razvoju i predstavljat će najveće pojedinačno opterećenje za dugoročni rast", upozoravaju u EIU-u.
Iseljavaju i znanstvenici
Inače, nedostatak radne snage u istočnim članicama Unije sve je izraženiji čak i u znanstveno-istraživačkim djelatnostima, napominju analitičari EIU-a. Među razlozima za to su i slaba ulaganja novih članica Unije u istraživanje i razvoj, kao i manje plaće u znanosti i istraživanju nego na zapadu Europe, što u praksi znači nastavak iseljavanja znanstvenika i stručnjaka iz slabije razvijenih u razvijenije članice EU.
I nedostatak radnika u znanstveno-istraživačkim djelatnostima postaje sve veća kočnica u daljnjem razvoju istočnih članica Unije, kažu u EIU-u.
Češka i Slovenija u boljoj poziciji od drugih novih članica
Naravno, nije ista situacija među svim novim članicama Unije.
Analitičari EIU-a pritom posebno izdvajaju Češku, za koju kažu da se suočava s najmanjim padom radne snage. Njeni radnici imaju razmjerno veliku proizvodnost rada, a i izdaci za istraživanje i razvoj veći su nego u drugim novim članicama.
Osim toga, Češka je snažno integrirana u nabavne lance za njemačku industriju, a i sama je privukla velika strana ulaganja.
Iako nju u EIU-u posebno ne ističu, valja reći kako je slično stanje i u susjednoj Sloveniji. Slovenija je, primjerice, izbjegla veći egzodus radnika nakon ulaska u EU, a njena dobra prometna povezanost s ostatkom Europe, posebno s Italijom i Austrijom, omogućila je slovenskim radnicima da na dnevnoj bazi odlaze na rad u te zemlje. I Slovenija ima veća ulaganja u istraživanje i razvoj od drugih novih članica EU.
Iseljavanje nije specifičnost Hrvatske, iseljavaju i radnici iz drugih novih članica EU
"Demografski problemi prisutni su u cijelom razvijenom svijetu, a posebno u novim članicama EU, Hrvatska tu nije izuzetak. Razlika između zapadne Europe i novih članica je u tome što su zapadnoeuropske zemlje razvijenije od novih članica i što su u njima veće plaće i veće mogućnosti, zbog čega strani radnici radije i odlaze u njih nego u nove članice", objašnjava za Euractiv neovisni analitičar tržišta rada Predrag Bejaković.
No, naš sugovornik kaže da u iseljavanju radnika ne treba nužno gledati tragediju. Ne samo zato što slična iskustva imaju gotovo sve nove članice Unije, nego i zato što većina ipak ne odlazi zauvijek, nego se znatan broj nakon nekoliko godina rada u inozemstvu ipak vraća u matičnu zemlju. To pokazuju i iskustva pojedinih novih članica, poput baltičkih zemalja.
"Koliko god to čudno zvučalo, odlazak radnika u druge zemlje ima i svojih dobrih strana. Ljudi koji odu u razvijenije zemlje lakše se privikavaju na rizike koje nosi poslovni život, te stječu nova znanja i vještine. Osim toga, usavrše znanje jezika jer teško da će u Hrvatskoj tako dobro naučiti engleski ili njemački kao što ga nauče u Irskoj ili Njemačkoj. Sve su to znanja koja će im itekako koristiti kada se budu vratili", ističe Bejaković.
Izazov za mirovinski sustav
Ipak, slaže se da nedostatak radnika ugrožava gospodarski razvitak jer, kako kaže, nema razvoja bez radne snage. Osim toga, bez radnika i njihovih mirovinskih doprinosa gomilaju se i problemi u mirovinskom sustavu.
To su i razlozi zbog kojih će se i u Hrvatskoj nastaviti uvoz radne snage.
Potrebno dodatno aktivirati domaće stanovništvo na tržištu rada
Međutim, ističe Bejaković, Hrvatska bi trebala poraditi i na većoj aktivaciji domaćeg stanovništva na tržištu rada. To se, kaže, može postići produljenjem radnoga vijeka.
Trebalo bi ohrabrivati i povremene i part time poslove, poput rada na skraćeno radno vrijeme ili rada samo tijekom vikenda. Kod nas takvi oblici rada nisu uobičajeni, dok su u razvijenijim zemljama česti, posebno kod mlađih i starijih generacija.
Kasnije u mirovinu
I u EIU-u preporučuju da istočne članice EU produlje radni vijek zaposlenih. Napominju kako je riječ o politički nepopularnoj odluci, ali ističu i da sve dulji životni vijek olakšava donošenje takvih odluka.
"Istočne članice EU suočavaju se s ozbiljnim demografskim padom koji će predstavljati izazov i koji će stvoriti ozbiljne prepreke dugoročnom rastu i privlačnosti poslovnog okruženja u njima", zaključuju u EIU-u.