Gospodarstvo

DIVLJANJE CIJENA HRANE BRINE I SVJETSKE INSTITUCIJE: Hrana u Hrvatskoj nikad skuplja, opet u igri prekogranični šoping

Autor Adriano Milovan

Cijene hrane i pića u Hrvatskoj u lipnju su bile 42 posto veće nego 2015. i 15 posto iznad onih u lipnju prošle godine, a na problem visokih cijena hrane upozorava i Svjetska banka

Visoke cijene hrane smanjuju potrošnju građana
Izvor: Joly Victor/ABACA / Shutterstock Editorial / Profimedia

Cijene hrane i pića u Hrvatskoj u lipnju su bile preko 40 posto veće nego 2015. godine, a samo u posljednjih godinu dana porasle su za oko 15 posto.

Zabrinjavajući su to podaci državne statistike koji potvrđuju eroziju životnog standarda u Hrvatskoj u inflatornim uvjetima. Naime, prosječno hrvatsko kućanstvo samo za hranu i piće izdvaja, prema podacima Eurostata, petinu dohotka.

Kada se tome pridodaju i izdaci za energente i ostale režije te sve skuplje duhanske proizvode, jasno je da prosječnom hrvatskom kućanstvu ni prije lavine poskupljenja kojoj svjedočimo nije previše ostajalo za kupnju nekih drugih roba i usluga. Sada mu, međutim, ostaje još manje.

Hrvati ponovno po hranu preko granice 

Rastu cijena hrane u Hrvatskoj i svijetu još se ne nazire kraj. Posljednji dostupni podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) pokazuju da su cijene hrane i bezalkoholnih pića u Hrvatskoj u lipnju bile 14,7 posto veće nego u lipnju prošle godine.

Kada se cijene hrane i pića u lipnju ove godine usporede s prosjekom za 2015. godinu, poskupljenje tih najosnovnijih dobara za život iznosi vrtoglavih 41,9 posto.

Ne čudi stoga što sve više Hrvata ponovno u šoping odlazi preko granice. Kako su pri uvozu prehrambenih proizvoda iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore uvedena količinska ograničenja, odnosno smanjena je mogućnost slobodnog uvoza prehrambenih proizvoda, hrvatski kupci ponovno se u većoj mjeri okreću šopingu u Mađarskoj, Sloveniji i Italiji. Posebno oni uz granicu prema ostalim članicama Europske unije, budući da je pristupanjem Hrvatske Schengenu 1. siječnja ove godine nestalo i bilo kakvih graničnih kontrola. Carinske kontrole prema ostatku Unije ukinute su još 1. srpnja 2013. godine, kada smo pristupili EU.

'Cijene hrane u Sloveniji i Italiji ne razlikuju se puno od onih u Hrvatskoj'

Toga postaju svjesni i trgovci koji strahuju da će nastavak "pumpanja" cijena prehrambenih proizvoda dovesti samo do još većeg odlaska hrvatskih kupaca u prekogranični šoping. Unatoč tome, kažu, nemaju puno izbora jer hrana poskupljuje i na domaćem i na svjetskom tržištu. Posljedica toga je da im je dobavljači isporučuju proizvode po višim cijenama koje oni onda moraju "preliti“ na cijene roba na policama svojih trgovina.

Drago Munjiza, stručnjak za maloprodaju i bivši šef Konzuma
Izvor: Dalibor Urukalovic/PIXSELL/PIXSELL

"Istina je da potrošači sve više odlaze po hranu u Mađarsku, Sloveniju i Italiju, no izgleda da se naši trgovci toga baš i ne boje. Nažalost, svako povećanje cijena roba koje dostavljaju dobavljači podrazumijeva i rast maloprodajnih cijena. Često sam u Sloveniji, Austriji i Italiji i mogu reći da u tim zemljama nema neke velike razlike u cijenama prehrambenih proizvoda u odnosu na Hrvatsku, one su tu negdje, s izuzetkom hrvatske obale gdje su doista visoke. Međutim, općenito gledano, cijene hrane u tim zemljama rastu kao i u Hrvatskoj. Ipak, jasno je da je velika razlika u kupovnoj moći jer 100 eura za Hrvata nije isto što i 100 eura za Talijana“, objašnjava za Euractiv stručnjak za maloprodaju hrane Drago Munjiza.

Hrana će poskupjeti i zbog nevremena i afričke svinjske kuge

Osim turizma, koji tijekom ljetne sezone diže cijene u trgovinama na jadranskoj obali, na rast cijena hrane utječu i brojni drugi faktori. Među njima su i ranije divljanje cijena energenata, kao i rat u Ukrajini, zemlji koja je velik proizvođač hrane, ali i klimatske promjene.

"I nevrijeme koje nas je pogodilo, kao i afrička svinjska kuga, u konačnici će povećati cijene hrane. Dosta je proizvodnje hrane stradalo u nevremenu, kao što su velike štete i na farmama. Sve će to za posljedicu imati manje proizvoda, a to onda znači i rast cijena", upozorava Munjiza.

'Anomalija i pohlepa'

No, u krugovima proizvođača odgovornost za visoke cijene prehrambenih proizvoda uglavnom prebacuju na trgovce.

Bivši predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) Mato Brlošić napominje kako su cijene primarnih poljoprivrednih proizvoda, poput pšenice, kukuruza i ostalih koji se koriste za finalne proizvode, zadnjih šest mjeseci u značajnom padu. Smanjile su se i cijene energenata. Unatoč tome, ističe Brlošić, maloprodajne cijene prehrambenih proizvoda nastavljaju se kretati uzlaznom putanjom.

"Nitko nije spustio cijene finalnih proizvoda, što je u ovakvim uvjetima anomalija koja se dosad vrlo rijetko događala. Ili trgovci ili proizvođači finalnih proizvoda koriste svoju poziciju i činjenicu da ljudi ne mogu bez hrane. Tu se netko jako dobro bogati. Zapravo je riječ o pohlepi“, upozorava Brlošić za Euractiv.

Naš sugovornik smatra da će cijene hrane i dalje rasti. Jedan od razloga za to vidi u nastavku rata u Ukrajini.

Eksplozija cijena hrane u Venezueli, Libanonu, Zimbabveu, Argentini... 

Ruska invazija na Ukrajinu i inače je poremetila tržište hrane ne samo u Europi, nego i u svijetu. Rusko-ukrajinski rat stanovnike mnogih zemalja u razvoju bacio je na sam rub gladi. Nastavak rata, koji uključuje i nedavno razaranje brane Nova Kahovka na Dnjepru, kao i povlačenje Rusije iz sporazuma o izvozu ukrajinskog žita, budi dodatnu zabrinutost.

Razorena brana Kahovka na rijeci Dnjepar na jugu Ukrajine
Izvor: Zelenskyy Social Media Account / / AFP / Profimedia

Stručnjaci Svjetske banke u svom novom izvješću o sigurnosti opskrbe hranom upozorili su da cijene prehrambenih artikala ostaju visoke te su dodali kako su takve cijene prehrambenih proizvoda izravna posljedica rata u Ukrajini i klimatskih promjena.

Posebno su, ističu u Svjetskoj banci, ugroženi stanovnici zemalja Afrike, Azije i Latinske Amerike, ali i oni u Europi i Sjevernoj Americi.
U odnosu na razdoblje prije godinu dana, cijene hrane nominalno su - po troznamenkastim stopama! - porasle u Venezueli, Libanonu, Zimbabveu i Argentini. Realni rast cijena hrane, umanjen za inflaciju, najveći je u Zimbabveu, Libanonu, Egiptu i Turskoj, od 16 pa do 80 posto. Bez previše oklijevanja, može se reći da su cijene hrane u tim zemljama u posljednjih godinu dana eksplodirale.

U tu bi se kategoriju trebale i druge zemlje u kojima su cijene hrane rasle, a u mnogima i nastavljaju rasti, po stopi od 30 i više posto na godišnjoj razini. Osim već spomenutih, tu su još i Etiopija, Sijera Leone, Gana, Iran, Laos, Pakistan, Šri Lanka, ali i Ukrajina i Moldavija.

I Hrvatska na popisu zemalja Svjetske banke s velikim rastom cijena hrane

Međutim, među zemljama u kojima je došlo do snažnog rasta cijena hrane u Svjetskoj banci navode i zemlje europskog jugoistoka, pa tako i Hrvatsku.

Velik skok cijena hrane u posljednjih je godinu dana zabilježen i u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji i Albaniji, kao i u Rumunjskoj, Bugarskoj i Grčkoj, te u Mađarskoj i Sloveniji.

Među zapadnoeuropskim zemljama, najveći skok cijena hrane prisutan je u Ujedinjenom Kraljevstvu. Međutim, cijene prehrambenih proizvoda rastu i u ostalim velikim europskim zemljama - Francuskoj, Njemačkoj i Italiji te Španjolskoj.

Stezanje remena

Poseban problem u cijeloj priči je što se za sada ne vidi završetak divljanja cijena hrane koji je već postao glavni inflacijski okidač. Na to upozoravaju i stručnjaci s kojima je Euractiv razgovarao.

U takvim uvjetima, građanima ne preostaje drugo nego da pozorno okrenu svaki euro prije nego ga potroše. Mnogi su već smanjili, a mnogi će morati smanjiti, i potrošnju na drugim stavkama, budući da bez hrane ipak ne mogu. No, stezanje remena jedan je od glavnih sastojaka formule usporavanja gospodarskog rasta kojem svjedočimo.

Sve oči uprte u tržište

Ipak, stručnjaci kažu da će tržište, prije ili kasnije, učiniti svoje i zaustaviti rast cijena prehrambenih proizvoda. Posebno kada na njemu postoji jaka konkurencija, a u Hrvatskoj ona postoji.

"Moramo biti strpljivi i čekati da odnos ponude i potražnje uradi svoje", zaključuje Munjiza.