TRGOVINSKI PREGOVORI S AUSTRALIJOM: Glavna pitanja su dogovor oko ključnih sirovina i poljoprivrednih proizvoda

Australski ministar trgovine Don Farrell prekinuo je u utorak 11. srpnja pregovore o sporazumu o slobodnoj trgovini između Australije i Europske unije, za koje su se mnogi nadali da će biti završna runda tog procesa.

Nakon što je u kratkom roku doputovao u Bruxelles, Farrellu se nisu svidjele ponude EU za pristup kojeg bi australski proizvođači govedine, ovčetine i šećera imali europskom tržištu.

'Nećemo prihvatiti bilo kakav sporazum' 

"Jasno smo od samog početka stavili do znanja kako nećemo jednostavno prihvatiti bilo kakav sporazum", rekao je novinarima u utorak popodne.

Iz Europske komisije rekli su kako žale što "nije moguće zaključiti naše razgovore s Australijom ovog tjedna", ustvrdivši kako je EU "učinila sve što je mogla da se postigne uravnotežen sporazum koji bi ispunio naše zajedničke strateške interese, a koji bi zaštitio interese naših dionika".

'Najprije konzultacije u Canberri' 

Euractiv doznaje da je EU Australiji predstavila novu ponudu za pristup tržištu koju australski ministar trgovine nije mogao prihvatiti bez prethodnog savjetovanja sa svojim kolegama u Canberri.

"Postoji nekoliko pitanja o kojima je australska strana tražila daljnje interne konzultacije", rečeno je iz Komisije.

Obje strane složile su se da je potrebno nastaviti pregovore, u nadi kako će doći do postizanja konačnog sporazuma prije kraja ove godine.

Suradnja u kritičnim sirovinama

Iako je EU nedavno potpisala sporazum o slobodnoj trgovini s Novim Zelandom, čini se da je Australija malo teži zalogaj. Jer ne samo da je australsko gospodarstvo preko šest puta veće od novozelandskog, već Australija ima i nešto što EU očajnički treba - ključne sirovine.

Australija na svojem golemom i rijetko naseljenom području ima nalazišta većine sirovina koje će biti ključne za prijelaz svjetskog gospodarstva na zeleniji model.

Primjerice, Australija je svjetski lider u ekstrakciji litija, i proizvodi ga više od Čilea (na drugom mjestu) i Kine (na trećem) zajedno, sudeći po podacima američke geodetske službe.

Žele smanjiti rizik poslovanja s Kinom

Iako je Australija počela povećavati svoje kapacitete za rafiniranje litija, većina litijske sirovine još uvijek se šalje u Kinu na preradu. Kina trenutno ima oko 60 posto svjetskih kapaciteta za preradu litija.

Budući da su i EU i Australija izrazili namjeru da "smanje rizik" od poslovanja s Kinom i diverzificiraju svoje lance opskrbe, prilika za međusobnu suradnju čini se jasnom.

„Ako [Europljani] žele ono što želimo i mi - a to je diverzifikacija trgovinskih odnosa - onda je Australija savršena zemlja za to," izjavio je u utorak australski ministar trgovine.

Ali dogovor oko detalja teško je postići.

Dvostruke cijene

Na primjer, EU želi imati pristup australskim sirovinama pod istim uvjetima kao i australski potrošači i želi da se Australija obveže na politiku kojom bi se zabranilo dvostruko određivanje cijena koje kompanije iz EU stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na ona iz Australije.

Jedna takva mjera jest i politika regionalne vlade Zapadne Australije po kojoj se 15 posto ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz svakog izvoznog projekta rezervira za domaće tržište, čime se smanjuju cijene plina za domaće kupce.

Pokušaj da se nagovori Australiju da od takvih mjera odustane razumljiv je iz europske perspektive, posebno s obzirom na to da EU pokušava izgraditi vlastiti opskrbni lanac prerade sirovina u Europi.

Međutim, takvi zahtjevi mogli bi i potkopati australske želje da budu više od običnog izvoznika sirovina.

Australija već duže vrijeme pokušava uspostaviti kompanije koje su smještene dalje u vrijednosnom lancu, unatoč činjenici da Australija ima dostupne obilne količine energenata. Razlog tome djelomično leži i u bogatstvu prirodnih resursa.

Sektor ekstrakcije visokoprofitabilnih sirovina privlači talentiranu snagu jer im nudi visoke plaće, što povećava troškove radne snage za sve sektore.

Tome treba dodati i činjenicu da izvoz sirovina povećava vrijednost australskog dolara, što znači da postaje još teže da sve downstream tvrtke budu konkurentne na svjetskom tržištu.

Stoga je dvostruko određivanje cijena jedna od rijetkih političkih opcija koje Australiji mogu pomoći u uspostavi sofisticiranijih industrijskih sektora, uz postojeće rudarske divove.

Pristup poljoprivrednom tržištu

Iako bi ključne sirovine mogle biti najvažniji aspekt sporazuma o slobodnoj trgovini sa strateškog stajališta, poljoprivreda je, kao i obično, najspornija.

Na primjer, australska mliječna industrija. S obzirom na to da je njeno najveće tržište u Kini i drugim azijskim zemljama, nema puno koristi od sporazuma o slobodnoj trgovini s EU. Međutim, sporazumom bi mogla nešto izgubiti jer EU inzistira na poštivanju svojih oznaka zemljopisnog podrijetla za nekoliko prehrambenih proizvoda, kao za sireve Fetu, Parmezan ili Romano.

Kad bi Australija pristala priznavati te oznake, australski proizvođači kozjeg sira više ne bi mogli nazivati svoj proizvod Feta jer bi europska oznaka porijekla ograničila upotrebu tog naziva isključivo na proizvode napravljene u Grčkoj, što je velik problem za Australce grčkog porijekla.

Budući da mliječna industrija nema što dobiti ali bi mogla mnogo izgubiti, potpora sporazumu iz australskog poljoprivrednog sektora morala bi se osigurati na neki drugi način, primjerice znatnim povećanjem uvoznih kvota EU za australsku govedinu, ovčetinu i šećer.

"Sporazumom se mora postići značajan pristup australskim poljoprivrednim proizvodima europskom tržištu", rekao je Farrell.

On je i pod pritiskom australske nacionalne poljoprovredne federacije NFF, čiji je čelnik Tony Mahar u priopćenju rekao kako je bolje "odustati od dogovora nego pristati na loš sporazum".

Australski poljoprivrednici žele pristup tržištu s više od 440 milijuna europskih potrošača, ali to bi moglo naštetiti interesima poljoprivrednika u EU, posebice u Francuskoj i Irskoj. Budući da su se poljoprivrednici pokazali kao politički vrlo utjecajan faktor u trgovinskim pregovorima, državama članicama EU bit će jako teško pristati na otvaranje tržišta za australske poljoprivredne proizvode.

Stoga se za EU postavlja pitanje hoće li sektori kojima je potrebna opskrba ključnim sirovinama ili poljoprivredni sektor bolje zastupati svoje interese.

Pregovori u kolovozu

I EU i Australija još uvijek izražavaju optimizam oko pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini, iako se čini da su pregovarači EU ostali zatečeni naglim odlaskom australskog ministra trgovine.

"Oslanjamo se na naše australske partnere da surađuju s nama kako bismo uskoro došli do cilja. Naša vrata ostaju otvorena", poručili su iz Europske komisije.

Farrell je također potvrdio da postoji dobra volja s obje strane.

"U kolovozu ćemo se ponovno sastati s ciljem pokušaja postizanja sporazuma što je prije moguće."

(Preveo David Spaić-Kovačić. Originalan članak pročitajte ovdje: Australia wants more from the EU in exchange for its minerals)