Rješenje je u sve manjoj mjeri i uvoz radnika iz dalekih zemalja jer mnogi u Hrvatskoj gledaju samo 'odskočnu dasku' prema bogatijim i razvijenijim zapadnoeuropskih zemljama, upozoravaju analitičari
Iako je turistička sezona na Jadranu u punom jeku, hrvatske tvrtke i dalje muku muče s pronalaženjem radnika.
Kako pokazuju novi podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) od utorka, hrvatske tvrtke trenutno su u potrazi za čak 20.220 radnika, što je otprilike grad veličine Virovitice, Križevaca ili Solina.
Najviše se traže prodavači, konobari i kuhari
Najviše se traže prodavači, konobari, čistači, kuhari, pomoćni kuhari i kuhinjski radnici, kao i skladištari i vozači.
Također, poslodavci "lasom hvataju" i medicinske sestre i njegovatelje, pokazuju podaci koje objavljuje burza rada.
Manjak radnika sve veći uteg daljnjem razvoju
Nedostatak radnika, upozoravaju ekonomisti, sve je veći uteg daljnjem gospodarskom razvoju zemlje.
Uz to, zanimanja koja se posljednjih godina najviše traže u Hrvatskoj ukazuju na negativne gospodarske trendove. Preciznije, potvrđuju da je u Hrvatskoj sve manje industrije i drugih djelatnosti koje mogu generirati održivi rast i razvoj, dok se istodobno suočavamo s pravom poplavom uslužnih djelatnosti, u kojima je dodana vrijednost u pravilu mala.
Jednosmjerna karta prema Njemačkoj, Austriji ili Irskoj
Manjak radne snage izravna je posljedica negativnih demografskih trendova u Hrvatskoj, odnosno masovnog iseljavanja koje je proizveo ulazak Hrvatske u Europsku uniju.
Članstvo u EU, naime, značilo je i uklapanje Hrvatske u jedinstveno europsko tržište, pa tako i u neusporedivo veće i bogatije europsko tržište rada. Kako više nema nikakvih prepreka slobodi kretanja hrvatskih radnika diljem EU, na stotine tisuća njih proteklih je godina iskoristilo tu mogućnost i sebi - a vrlo često i svojoj obitelji - kupilo jednosmjernu kartu prema Njemačkoj, Austriji, Irskoj ili nekoj drugoj članici Unije u kojima su plaće znatno veće i uvjeti rada znatno bolji nego u Hrvatskoj.
Također, hrvatski je bruto domaći proizvod (BDP) proteklih godina rastao po velikim stopama, a posljedica toga je i otvaranje brojnih novih radnih mjesta.
Kada tome dodamo da su se i mnogi ranije nezaposleni sami pobrinuli za svoju budućnost na tržištu rada - uglavnom otvaranjem tvrtke ili obrta, uz poticaje države - ne treba se čuditi da Hrvatskoj kronično nedostaje radne snage i da je mora uvoziti, čak i iz udaljenih zemalja, poput Indije, Nepala i Filipina.
U prvih 5 mjeseci ove godine poslodavci tražili 93.000 radnika iz inozemstva
O tome govore i podaci. Prema podacima HZZ-a, na koje se pozivaju analitičari Raiffeisena u svom dnevnom komentaru od utorka, broj zaprimljenih zahtjeva za boravak i rad stranih radnika u razdoblju od siječnja do svibnja ove godine iznosio je čak 93.000.
Zaprimljeni zahtjevi odnosili su se na 366 zanimanja, a najviše ih je bilo u građevini i uslugama. Najviše zaprimljenih zahtjeva stiglo je iz Grada Zagreba, kao i iz Istarske i Splitsko-dalmatinske županije.
Manje od 100.000 nezaposlenih
Istodobno, nezaposlenost se spustila na rekordno niske grane od stjecanja neovisnosti. Prema podacima HZZ-a od utorka, na burzi rada je bilo prijavljeno 97.206 nezaposlenih.
Posljednji cjeloviti podaci o nezaposlenosti su oni za svibanj. Prema njima, u Hrvatskoj je bilo 97.758 nezaposlenih, što je predstavljalo također rekordno niskih 5,6 posto radno aktivnog stanovništva.
U usporedbi sa svibnjem prošle godine, broj nezaposlenih smanjio se za 12.080 ili 11 posto, proizlazi iz podataka DZS-a.
Ako se broj nezaposlenih usporedi s istim razdobljem koju godinu unazad, onda je pad još i veći. Naime, u odnosu na svibanj 2021. godine, kada je otprilike krenuo snažan oporavak od koronakrize, broj nezaposlenih smanjio se za čak 40.272 osobe, odnosno za 29,2 posto. U usporedbi sa svibnjem pretkrizne 2019. godine, broj nezaposlenih manji je za 18.708 ili 16,1 posto, ističu makroekonomisti Raiffeisena.
Naravno, takva dinamika smanjenja broja nezaposlenih nije posljedica samo otvaranja novih radnih mjesta, nego i nastavka iseljavanja radne snage iz Hrvatske. No treba dodati i da je riječ o nezaposlenima koji se kao takvi vode u državnim registrima, a među kojima nema onih koji su izašli iz evidencije, ali su i dalje nezaposleni, kao ni onih koji su službeno i dalje nezaposleni, iako rade "na crno".
Rast broja zaposlenih
S druge strane, u svibnju je u Hrvatskoj bilo 1.635.429 zaposlenih. To je, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS), 1,7 posto više nego u travnju, odnosno 1,3 posto više nego u svibnju prošle godine.
"Manjak radnika u Hrvatskoj je velik problem, no problem je i to što puno radno sposobnih ljudi u Hrvatskoj ni ne traži posao jer su si na neki drugi način, poput iznajmljivanja stanova ili apartmana, riješili egzistenciju. Tu nema jednostavnih i brzih rješenja", upozorava za Euractiv neovisni analitičar tržišta rada Predrag Bejaković.
Ističe kako bi radno sposobne koji ne rade niti traže posao trebalo poticati da se aktiviraju na tržištu rada. No i nezaposlene, među kojima dominiraju dugotrajno nezaposleni, trebalo bi poticati da aktivnije traže posao, kaže Bejaković.
Sve više problema i s uvozom radne snage
"Sve više je problema i s uvozom radne snage jer se bazen radne snage sa Zapadnog Balkana već prilično ispraznio, a radnici koji ovdje dolaze iz dalekih zemalja najčešće na Hrvatsku gledaju samo kao na odskočnu dasku za odlazak u razvijenije i bogatije zapadnoeuropske zemlje, u kojima su i plaće veće nego u Hrvatskoj“, napominje Bejaković.
Dodaje i kako bi poslodavci trebali nastaviti raditi na zadržavanju radnika i privlačenju novih. Osim povećanja plaća, radnicima bi trebali ponudi i bolje uvjete rada. Također, napominje, poslodavci bi morali biti svjesni da "polubogovi", odnosno idealna radna snaga, na tržištu rada ne postoji jer radnike čine ljudi od krvi i mesa sa svim svojim vrlinama i manama.
Naš sugovornik smatra i da, kada se usporede uvjeti rada i života u Hrvatskoj i inozemstvu, odlazak u inozemstvo ne znači nužno i najbolje rješenje. Istina je, kaže, da su plaće u zemljama u koje odlazi naša radna snaga veće nego u Hrvatskoj, ali veći su i troškovi života, posebno najma stanova.
"Naši ljudi često misle da je drugdje bolje, ali naknadno često shvate da to baš i nije tako jer im, nakon što plate troškove smještaja, hrane, režija i ostalog, zapravo ostaje jako malo", poručuje Bejaković.
Analitičari očekuju nastavak pozitivnih trendova na tržištu rada, ali upozoravaju na usporavanje gospodarstva
U tako dinamičnim uvjetima u kojima posljednjih godina funkcionira hrvatsko tržište rada teško je davati prognoze. Ipak, analitičari Raiffeisena zaključuju da se i u ovoj godini, unatoč uobičajenim sezonskim oscilacijama, može očekivati nastavak pozitivnih trendova. Upozoravaju, međutim, i da se Hrvatska u ovoj godini suočava s usporavanjem rasta gospodarstva, što već stvara ponešto drukčiji okvir nego u 2022. i 2021. godini.
"Kretanja na tržištu rada djelomično će ovisiti i o intenzitetu usporavanja gospodarskih aktivnosti uslijed prisutnog slabljenja potražnje na inozemnom tržištu", zaključuju makroekonomisti Raiffeisena u svojim novim analizama.