Analitičari londonskog The Economist Intelligence Unita upozoravaju da bi eventualno zatvaranje Hormuškog tjesnaca imalo teške posljedice na kretanje cijena nafte, no kažu da je to ipak malo vjerojatno
Preraste li rat Izraela i Hamasa u širi regionalni sukob, koji bi otežao prijevoz nafte iz Perzijskog zaljeva prema svjetskim tržištima, cijena barela "crnoga zlata“ vjerojatno će prijeći 100 američkih dolara.
Upozorenje je to londonskog The Economist Intelligence Unita (EIU), skupine stručnjaka vezanih uz tjednik The Economist, koji su analizirali utjecaj novoga rata na Bliskom istoku na svjetsko tržište energenata.
Cijene nafte već porasle
Iako u EIU smatraju da su šanse da se ostvari takav crni scenarij razmjerno male, činjenica je da se napad Hamasa na Izrael i izraelski odgovor u vidu žestokog bombardiranja Gaze, a sada i čekanja početka kopnene invazije na tu palestinsku enklavu, već odrazio na kretanje cijene nafte. Naime, uoči početka novog rata između Izraela i Hamasa barelom nafte trgovalo se po cijeni koja je bila nešto manja od 80 dolara. Sada se već trguje po cijeni koja je blizu 90 dolara.
Prema podacima koji su vrijedili u trenutku pisanja ovog članka, u ponedjeljak popodne, cijena barela Brenta iznosila je 91,72 dolara.
"Očekujemo da će cijene ostati promjenjive i da će se kretati u rasponu od 80 do 100 dolara“, ističe se u analizi EIU-a pod nazivom "Rat na Bliskom istoku držat će cijene ugljikovodika povišenima“.
Dodaje se kako se njihove prognoze temelje na pretpostavci da će rat ostati ograničen na područje Izraela, Pojasa Gaze i, eventualno, južnog Libanona. Također, ne očekuju da bi članice OPEC-a mogle uvesti embargo na izvoz „crnoga zlata“ izraelskim saveznicima, kao što se to dogodilo u Jomkipurskom ratu 1973. godine.
Pod takvim pretpostavkama, realno je očekivati da će prosječna cijena barela nafte u posljednjem ovogodišnjem tromjesečju iznositi oko 90 dolara, a u 2024. godini oko 84 dolara, pokazuju prognoze EIU-a.
Kritične točke - Hormuz i Suez
No, sve će u konačnici ovisiti o duljini trajanja novog rata na Bliskom istoku i o potencijalu njegova širenja. Pritom će kritične točke biti Hormuški tjesnac i Sueski kanal. Naime, bilo kakvi poremećaji na tim ključnim energetskim pravcima značili bi i skok cijena nafte na razinu veću od 100 dolara po barelu.
Dostupni podaci pokazuju da između petine i četvrtine ukupne svjetske nafte prolazi kroz Hormuški tjesnac, koji dijeli Iran od Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) i Omana.
Kroz taj uski tjesnac, širok samo tridesetak kilometara, naftu ne izvozi samo Iran, nego i arapske zemlje u Perzijskom zaljevu - Irak, Kuvajt, Bahrein, Katar, UAE i Saudijska Arabija. Kroz Hormuški tjesnac, izračunali su stručnjaci, dnevno u prosjeku prolazi oko 20,5 milijuna tona sirove nafte i naftnih derivata.
Sličan je značaj i Sueskog kanala. Preko morskog pravca koji naftom bogate zemlje Perzijskog zaljeva povezuje s Europom, a čija je arterija upravo Sueski kanal, dnevno u prosjeku prolazi oko 2,8 milijuna barela "crnoga zlata“, pokazuju dostupni podaci.
Ukapljeni plin iz Katara također prolazi kroz Hormuz
Morski pravac preko Hormuza krije još jednu "zamku“. Naime, preko tog tjesnaca Katar, najveći proizvođač ukapljenog prirodnog plina (LNG) na svijetu, izvozi gotovo sav svoj plin.
To znači da preko Hormuškog tjesnaca godišnje prođe, prema podacima Reutersa, oko 80 milijuna metričkih tona LNG-ja, što je petina ukupnog LNG-ja u svijetu.
Ne čudi stoga što u EIU-u upozoravaju da su i cijene plina na svjetskom tržištu pod pritiskom i da se do kraja ove i početkom sljedeće godine očekuje njihov rast. I to upravo u vrijeme kada potrošnja plina u Europi, zbog nadolazeće zime, uobičajeno raste.
Svaki rat na Bliskom istoku povećava premiju rizika
Naravno, daljnje kretanje cijena ključnih energenata ovisit će o brojnim faktorima. Svaki rat na Bliskom istoku uobičajeno povećava premiju rizika i strah trgovaca.
Međutim, situacija nije ista ako rat ostane lokaliziran samo na Izrael i Gazu, uz eventualno uključenje Zapadne obale i Libanona, ili ako se proširi na zemlje u regiji koji su veliki igrači u proizvodnji nafte i plina, kao što je Iran, ili preko kojih prolaze glavni prometni pravci, što je također Iran, ali i Egipat.
'Ulazak Irana u rat protiv Izraela u sukob bi mogao uvući i Irak'
"Ako se sukob ne proširi na Iran, onda vjerojatno neće doći do velikog rasta cijena nafte. Cijena nafte i sada se već kreće oko 90 dolara po barelu. No, uključenje Irana u rat moglo bi donijeti velike probleme na naftnom tržištu, kako zbog prolaska kroz Hormuz, tako i zato što je Iran veliki proizvođač i sirove nafte, ali i naftnih derivata", upozorava za Euractiv stručnjak za energetiku Davor Štern.
Ističe kako bi eventualni ulazak Irana u sukob s Izraelom vjerojatno uvukao i susjedni Irak, u kojem su prije nekoliko dana napadnute američke baze. Većina stanovnika Iraka, kao i Irana, su šijiti, što je grana muslimanske vjere koja je različita od sunitskog islama, a koji je, pak, dominantan u ostatku islamskoga svijeta.
Iran i Irak veliki izvoznici nafte
Prema podacima OPEC-a, Iran je lani izvozio oko 901.000 barela nafte dnevno. Izvoz nafte iz te zemlje bio bi i znatno veći da Teheran nije pod sankcijama zbog svog nuklearnog programa. Riječ je, naime, o zemlji koja ima ogromne rezerve nafte i dugu tradiciju u njenoj proizvodnji i preradi.
S druge strane, Irak je treći najveći izvoznik nafte u svijetu, iza Saudijske Arabije i Rusije, pokazuju podaci OPEC-a. Njegov je izvoz lani iznosio oko 3,7 milijuna barela nafte na dan.
'Šijitski polumjesec' na sjevernim granicama Izraela
Uvrstimo li u cijelu priču i ostale zemlje "šijitskog polumjeseca“, u koji, osim Irana i Iraka, ulaze i Sirija i Libanon - zemlje koje nisu većinski šijitske, ali u kojima šijiti imaju ključni utjecaj na politički život, pojas zemalja u kojima je jak utjecaj Teherana seže do samih sjevernih granica Izraela. Uostalom, upravo s juga Libanona šijitska milicija Hezbollah, koja je pod izravnim utjecajem Irana, ispaljuje rakete na sjever Izraela.
Tu je i Jemen, zemlja na jugozapadu Arapskog poluotoka, u kojem ratuju šijiti i suniti, a preko njih i Iran i Saudijska Arabija, što je izravna prijetnja ulasku u Crveno more i dalje prema Suezu.
Geopolitika u fokusu
Kada se sve to uzme u obzir, jasno je da je potencijal prerastanja sukoba Izraela i Hamasa u širi regionalni sukob vrlo velik i jako opasan. Posebno za tržište energenata.
"Sve će ovisiti o geopolitici“, zaključuje Štern.
Ipak, dodaje, vjeruje da bi se cijene nafte trebale stabilizirati na razini od oko 90 dolara po barelu.
Čeka li nas nova lavina poskupljenja?
Kada je riječ o hrvatskim potrošačima, Štern ocjenjuje da su se oni već navikli na oscilacije cijena na naftnom tržištu i na visoke cijene naftnih derivata. Stoga im sve ovo, ako ne dođe do eskalacije, ne bi trebalo predstavljati preveliko iznenađenje.
Upozorava, međutim, da bi trgovci i novo divljanje cijena nafte mogli iskoristiti za neopravdano povećanje cijena roba koje prodaju. U tom slučaju, divljanje cijena nafte ponovno bi postale glavni okidač inflacije.