Prema izvješću Eurostata, u 2021. godini je udio obnovljive energije u sektoru transporta naizgled spektakularno pao. Taj trend je uočen u gotovo svim zemljama EU, ali stručnjaci kažu da je do njega došlo najviše zbog nove metodologije.
Prema njihovoj statistici, samo su četiri od 27 država članica EU - Hrvatska, Danska, Finska i Litva - uspjele poboljšati udio korišenja energije iz obnovljivih izvora u odnosu na 2020., dok su sve druge države zabilježile pad.
Irska je prošla najgore, jer tamo je udio obnovljive energije u transportu više nego prepolovljen - s 10,2 posto udjela u 2020. na samo 4,3 posto u 2021. Mađarska je također zabilježila oštar pad, s 11,6 posto na 6,2 posto. U Luksemburgu je pad bio veći od 30 posto, s 12,6 posto u 2020. na tek 8.0 posto u 2021. Države u središnjoj i istočnoj Europi imale su pad od 20,2 posto u Češkoj, preko 13,8 posto u Poljskoj i 10,2 posto u Rumunjskoj.
Ni najveće države EU nisu bile pošteđene - po Eurostatu, u Njemačkoj je udio obnovljive energije pao s 10 posto na 8 posto, a u Italiji sa 10,7 posto na 10.0 posto. U Francuskoj je udio pao za 11 posto u godinu dana.
Nova metodologija
Iako iz Europske komisije nisu htjeli formalno komentirati ovaj pad, jedno od objašnjenja za njega je u novoj Direktivi o obnovljivoj energiji (Renewable Energy Directive, RED II) koja je stupila na snagu i koja je propisala novi pristup izračunu obnovljive energije.Na upit Euractiva o padu udjela obnovljive energije u transportu, iz njemačkog ministarstva za okoliš potvrdili su da je do promjene došlo zato što je 2021. bila prva godina kad se izračun počeo raditi uz primjenu specifikacija iz RED II.
"I udio i ukupna količina obnovljive energije u transportu ostali su gotovo isti u 2021. godini u odnosu na 2020., samo se promijenila statistička metodologija. Kad bi se koristila metodologija iz RED II za obje godine, onda bi udio u 2020. iznosio 7,9 posto, a u 2021. godini oko 8.0 posto," objasnili su iz ministarstva..
Jedna od većih izmjena po RED II jest da se količina otpadnih biogoriva (koje se radi od iskorištenog jestivog ulja i nekih masnoća životinjskog porijekla) koje se računaju pod obnovljive izvore u transportu sad ograničen na 1,7 posto. Taj limit, kojeg je svaka država EU morala prihvatiti do 30. lipnja 2021., izuzima sva otpadna biogoriva koja prelaze udio od 1,7 posto iz izračuna propisanih ciljeva EU, što barem na papiru onda može naškoditi europskim planovima za dekarbonizaciju.
Zoltán Szabó, savjetnik za održivost pri udruzi proizvođača biogoriva Ethanol Europe, rekao je u razgovoru za Euractiv da se pad udjela obnovljive energije uglavnom može pripisati toj izmjeni.
"Pad uočen od 2020. do 2021. nije samo posljedica metodološke promjene. To se uglavnom dogodilo zbog ograničavanja korištenog kuhinjskog ulja (UCO) kod izračuna njihovog doprinosa ciljevima iz RED II," rekao je Szabó.
"U nekim zemljama, osobito u Irskoj, Mađarskoj, Sloveniji, Portugalu i Nizozemskoj, 2021. godine je preko polovice obnovljive energije u transportu otpalo na ulje. Taj udio je danas vjerojatno i veći."
Države EU nisu zakonski obvezane na ograničavanje upotrebe ulja od 1,7 posto, no otpadna biogoriva korištena iznad te razine ne računaju se za mjerenje ciljeva za povećanje korištenja obnovljive energije EU. Države mogu mijenjati taj limit, po direktivi RED, ali svaku izmjenu mora odobriti Europska komisija. Male otočne države Malta i Cipar izuzete su od tog ograničenja.
Prijepori oko biogoriva
Udruge za zaštitu okoliša kažu da se neograničena upotreba biogoriva dobivenih preradom jestivih ulja ne bi smjela gledati kao sredstvo za dekarbonizaciju sektora transporta, tvrdeći da ulje uvezeno iz inozemstva može biti lažnog porijekla. A zbog manjka jestivog ulja u samoj EU, doista je došlo do velikih stopa uvoza. Oko 68 posto uvezenog ulja 2019. godine došlo je iz Azije i SAD-a.
Istraživanje iz 2022. godine koje je provelo Međunarodno vijeće za čist prijevoz (International Council for Clean Transportation, ICCT), sumnja u sposobnost azijskih zemalja da opsrkbom nahrane sve veću potražnju u Europi. U njemu se zaključilo da povećana potražnja biogoriva dobivenih iz ulja povećava i opasnost da će se neki proizvodi pod strožim restrikcijama - poput djevičanskog palminog ulja - ilegalno izvoziti u Europu, kako bi se nadoknadio manjak.
U isto vrijeme, proizvođači biogoriva naglašavaju da se europski uvoznici zakonski moraju pridržavati standarda koje propisuje EU. Doprinos biogoriva koje dolazi iz ulja dobivenih od takvih usjeva u izračunu ciljeva transportnog sektora također ograničava RED II, na 7 posto.
Europska komisija odlučila je uvesti to ograničenje zbog zabrinutosti da unosna trgovina biogorivom s druge strane pogoni smanjenje šumsko pokrova u zemljama u razvoju - fenomen kojeg se birokratskom govoru EU opisuje kao "indirektna prenamjena upotrebe zemljišta" (Indirect Land Use Change, ILUC).
No, proizvođači su i na to odgovorili tvrdeći da je metodologija za izračun stope takve prenamjene zemljišta u inozemstvu pogrešna, u pokušaju da se biogoriva dobivena iz usjeva prikažu kao sredstvo koje može pomoći da se brže smanji ovisnost o fosilnim gorivima - čime bi se smanjile štetne emisije ugljika, i to u sektoru za kojeg se uvriježeno vjeruje da ga je ionako teško dekarbonizirati.
(Originalan članak pročitajte ovdje: EU sees brutal drop in renewable energy used in transport)