Nedavno usvojen mehanizam EU kojim će se od 2026. uvesti tarifa na uvoz električne energije iz fosilnih goriva mogao bi biti veliki test za zemlje zapadnog Balkana na kojem će se vidjeti spremnost na prilagodbu zakonskoj stečevini EU.
Prošle godine EU je postigla dogovor o uvođenju naknade - prve takve na cijelom svijetu - na uvoz roba kod kojih se pri proizvodnji ispušta veća količina ugljičnih emisija. Cilj tog poteza je da se na taj način potaknu trgovinski partneri Europske unije na uvođenje snažnijih mjera za borbu protiv klimatskih promjena, kao i zaštita europske industrije.
Ta naknada, nazvana Carbon Border Adjustment Mechanism (CBAM) stupa na snagu 2026. godine i odnosit će se na uvoz električne energije kod koje se troši mnogo ugljika, što bi moglo dovesti do skupih naknada za struju koju zemlje zapadnog Balkana izvoze u EU.
"Ovo je dobar trenutak da se probudi regija," rekla je Pippa Gallop, savjetnica za energetiku u jugoistočnoj Europi pri nevladinoj udruzi CEE Bankwatch, na panelu kojeg je organizirala zaklada Friedrich-Ebert-Stiftung.
"Prije je samo o njima ovisilo kojom brzinom žele napredovati na putu prema članstvu u EU, i kojom brzinom žele krenuti u energetsku tranziciju. Ali CBAM je - zato što se radi o mjeri o kojoj u EU odlučuje sama EU - promijenio cijelu jednadžbu," dodaje Gallop.
Države zapadnog Balkana sad imaju pred sobom tri opcije. Mogu ne raditi ništa, i nakon 2026. početi plaćati naknadu; mogu same uvesti naknade za ugljik koje bi bile u skladu s politikom EU i kojima bi se izbjeglo plaćanje CBAM-a; ili mogu iskoristiti neka izuzeća predviđena europskom legislativom kroz koje bi još mogle poslovati do 2030. godine.
"Nijedan od ta tri izbora nije baš lagan, ali svaki zahtijeva puno više djelovanja i pažnje posvećenoj ovoj temi," kaže Gallop.
Ako ne promijene domaće tržište i prilagode ga potrebama smanjenja ugljičnih emisija, prihod kojeg bi inače ostvarile vlade tih država - i koji bi se onda mogao investirati u energiju iz domaće proizvodnje iz obnovljivih izvora - će otići Europskoj uniji, kaže Peter Poszgai, stručnjak za javnu upravu pri Energetskoj zajednici (Energy Community), međunarodnoj organizaciji koja surađuje sa zemljama zapadnog Balkana na pitanjima zelene tranzicije.
Uvođenje nameta na ugljik također bi im moglo pomoći da namaknu sredstva potrebna za tranziciju. Prema izračunu udruge CEE Bankwatch, kad bi zemlje zapadnog Balkana uvele naknadu od 50 eura za svaku tonu emisija - što bi bilo značajno niže od trenutne cijene u EU - prikupile bi godišnje oko 2,8 milijardi eura.
U međuvremenu, države bi mogle iskoristiti rupu ostavljenu u zakonu, na način da svoj elektroenergetski sustav povežu s europskim, čime bi izbjegle plaćanje CBAM naknada. No to bi zahtijevalo i prihvaćanje zakonskih propisa EU za zaštitu okoliša i tržišno natjecanje u sektoru električne energije, i postavljanje sistema za trgovanje emisijama do 2030. godine.
Ta iznimka je uvedena jer ne postoji nikakvo tehničko rješenje koje bi omogućilo praćenje otkud dolazi struja jednom kad se država poveže s elektroenergetskom mrežom EU - no kad bi takvo rješenje našlo, iznimka bi mogla biti ukinuta.
CBAM će različito utjecati na različite države
Zemlje zapadnog Balkana zajedno su u EU izvezle 25 terawatta električne energije u razdoblju od 2018. do 2020., što iznosi oko 8 posto ukupne proizvodnje iz elektrana na ugljen u toj regiji, kaže Bankwatch.
Zbog umjetno održavanih niskih cijena struje na zapadnom Balkanu, izvoz struje na tržište EU omogućava tvrtkama iz tog sektora veliku zaradu.
Efekt kojeg bi moglo imati uvođenje CBAM naknade vjerojatno će se razlikovati od države do države, jer izvoze u Europu različite količine električne energije, a razlikuju se i po napretku u uvođenju klimatskih mjera - poput primjerice uvođenja naknada za emisije ugljika i napuštanje ugljena kao sirovine.
Sjeverna Makedonija je neto uvoznik električne energije, i između 2011. i 2020. izvezla je 38 posto svoje struje u EU. Ta zemlja je obećala i da će zatvoriti sve elektrane na ugljen do 2027., što znali da bi samo kratko vrijeme trpila efekte CBAM naknade ako to odistajanje od ugljena bude uspješno.
U Crnoj Gori se izvoz električne energije prema EU značajno povećao u posljednjih nekoliko godina, nakon što je u promet pušten podmorski kabel prema Italiji. 2020. godine Crna Gora je izvoz poslala više od 1.600 gigawatta struje, što je više od 50 posto njene ukupne proizvodnje.
Tamo je vlada pokušala uvesti tržište emisijama ugljika, ali u stanju u kakvom je danas to neće biti dovoljno da se izbjegne plaćanje CBAM tarife, kaže Gallop. Uz to, oko 40 posto crnogorske proizvodnje dolazi iz elektrane na ugljen u Pljevlji, koja ilegalno djeluje nakon što joj je isteknula alocirana satnica.
Bosna i Hercegovina bi najvjerojatnije najviše mogla osjetiti posljedice nove tarife, jer oko 20 posto ukupne proizvodnje električne energije izvozi u EU, po brojkama iz razdoblja od 2011. do 2020. A 2020. godine oko 70 posto cjelokupne proizvodnje došlo je iz elektrana na ugljen, što bi značilo da bi za izvoz morala plaćati pozamašnu naknadu.
Proizvodnja električne energije u Srbiji također se velikim dijelom oslanja na ugljen, ali ta država izvozi u EU samo malen dio svoje struje, pa nije izgledno da bi zbog nove naknade mogla trpjeti velike posljedice.
Na Kosovu, proizvodnja struje je 2020. gotovo u potpunosti nastala korištenjem ugljena, ali zbog minimalne povezanosti s EU tamo se ne očekuje da bi naknada mogla imati bilo kakav efekt.
Albanija također najvjerojatnije neće osjetiti velike posljedice naknade, jer ta je država izvezla samo 7 posto svoje ukupne proizvodnje od 2011. do 2020., a ništa od te struje nije dobiveno iz ugljena. No, Albanija namjerava sagraditi novu elektranu na prirodni plin - i u tom slučaju bi se naknada primjenjivala.
'O odgovoru na CBAM ovisi geopolitička budućnost Balkana'
Prema njemačkoj parlamentarki Delari Burkhardt, odgovor država zapadnog Balkana na novu tarifu EU, i njihov tempo uvođenja legislative za borbu protiv klimatskih promjena, bit će ključne odrednice njihove geopolitičke budućnosti.
"Put prema zelenoj tranziciji je put prema EU, a put koji vodi drugdje ide u pravcu drugačijeg geopolitičkog konteksta, prema Kini i Rusiji," objasnila je na panel raspravi.
Ali EU također ima ulogu, kaže Burkhardt, jer mora zelenu tranziciju staviti u središte svoje politike prema susjednim zemljama, što bi uključivalo i ugrađivanje zelenih mjera kao uvjeta za pružanje europskih sredstava za projekte u toj regiji.
Nevladina organizacija CEE Bankwatch također zagovara osnivanje fonda iz kojeg bi se mogla financirati zelena tranzicija i time ublažio širi društveni utjecaj tranzicije na Balkanu, osobito u regijama gdje je su rudnici ugljena i proizvodnja električne energije ključan dio ekonomije.
"Zasad još nije bilo prijedloga da se za to koriste prihodi prikupljeni novom tarifom, ali neovisno od tog sredstva EU bi se mogla koristiti za tu namjenu," kaže Gallop, dodajući da tamo gdje ima financiranja uvijek ima i političke volje.
No potrebno je izbjeći neželjene posljedice brzopletog juriša prema obnovljivim izvorima, kaže Poszgai, i navodi primjer već postojećih projekata za zelenu proizvodnju električne energije - osobito hidroelektrana - koji su stvorili nove probleme za okoliš na Balkanu.
Jedno je sigurno - kako se bude bližila 2026. i stupanje na snagu naknade CBAM, zemlje zapadnog Balkana će morati odlučiti kako će odgovoriti na nju.
Pokretanjem tržišta emisijama moglo bi pružiti sredstva kojima bi se mogla financirati jeftinija proizvodnja iz domaćih i obnovljivih izvora energije, čime bi se smanjila i ovisnost balkanskih zemalja o državama poput Rusije i Kine. S druge strane, ako se ne bude slijedila klimatska politika EU moglo bi se skupo plaćati.
(Originalan članak pročitajte ovdje: EU’s carbon levy poses new test for Western Balkan integration)
