Pokretanje projekta Greensand u kojemu se emisije CO2 iz Belgije upumpavaju u ispražnjeno plinsko polje u danskim teritorijalnim vodama "ključan je trenutak za zelenu tranziciju EU," rekla je na otvaranju Ursula von der Leyen.

"Ovo je cijela bit konkurentne održivosti Europe," rekla je Ursula von der Leyen u video poruci snimljenoj za ceremoniju otvorenja projekta u Danskoj.  "Vi pokazujete da se to može. Da možemo razvijati svoju industriju kroz inovacije i konkurentnost - i u isto vrijeme izvući emisije ugljika iz atmosfere kroz domišljatost i suradnju," dodala je Von der Leyen.

Projekt označava prekretnicu u hvatanju ugljika, jer CO2 se prikuplja u jednoj državi da bi se onda injektirao u drugoj, kaže Brian Gilvary iz kompanije INEOS Energy, jedne od 23 organizacije koje vode projekt Greensand i koji uključuje tvrtke, akademske ustanove i vlade.

Gilvary kaže da će za energetsku tranziciju "temelj" biti sustavi za hvatanje i odlaganje ugljika (CCS), kako bi se dosegnuli globalni klimatski ciljevi. "Nemoguće je da industrija ili planet dođu do nulte stope emisija do 2050. bez projekata za izvlačenje ugljika iz atmosfere. Stoga je to apsolutno neizostavni dio svega što ćemo ubuduće raditi."

Radi se o značajnom događaju za europske ciljeve za dekarbonizaciju, kažu iz nevladine organizacije Clean Air Task Force, s kojom je Euractiv razgovarao prije ceremonije u Danskoj. "Današnji događaj cementira brz napredak kojeg je Danska napravila u razvoju projekata za hvatanje i skladištenje CO2, i igrat će važnu ulogu u demonstriranju koristi kakve nudi koordinirani rad na industrijskog dekarbonizaciji u Europi," rekla je Alessia Virone, direktorica za Europu organizacije Clean Air Task Force.

Rastuća potreba za CCS projektima

Europa na CCS tehnologije sve više gleda kao na metodu koja može pridonijeti ostvarenju nulte stope emisija do 2050. To znači da će se emisije koje se ispuštaju u atmosferu morati poništiti vađenjem iste količine CO2 iz nje. "Znanost je tu jasna. Industrijsko uklanjanje ugljika je neophodan dio alata za borbu protiv klimatskih promjena," rekla je Von der Leyen, opisavši projekt Greensand kao "značajan korak prema ugljičnoj neutralnosti Europe."

Prema procjenama Europske komisije EU će trebati pohraniti barem 300 milijuna tona CO2 svake godine do 2050. kako bi se postigla ciljana nulta stopa emisija. "Dragi prijatelji, nema nikakve šanse da dosegnemo globalne klimatske ciljeve bez skladištenja CO2," rekao je Lars Aagard, danski ministar za klimatske promjene i energetiku.

Na razini EU, financiranje CCS projekata je opet krenulo, i to nakon višegodišnjeg zastoja zbog niza propalih projekata. Pod Fondom za inovacije Europske unije, za 24 industrijska projekta za dekarbonizaciju dodijeljeno je već 2,8 milijardi eura.

Izgledno je da će projekti za hvatanje ugljika također dobiti i veću podršku Europske komisije u budućem Zakonu o industriji nulte stope emisija (NZIA), koji će biti predočen javnosti 14. ožujka. Nacrt tog zakona kojeg je na uvid dobio Euractiv spominje CCS projekte u popisu "strateških tehnologija" za koje se može tražiti poseban status koji omogućava brže izdavanje potrebnih dozvola i lakše financiranje.

"Krenuli smo na misiju kojoj je cilj europskoj industriji osigurati predvodničku ulogu, stvoriti dobra i smislena radna mjesta, i popraviti naš planet. Uklanjanje ugljika je dio te misije," rekla je Von der Leyen u srijedu. Europska komisija također ove godine planira objaviti strategiju za uklanjanje, upotrebu i pohranu ugljika.

Sjeverno more, u kojem se danas nalazi mnogo ispražnjenih naftnih i plinskih bušotina, trebalo bi postati glavni centar za odlaganje prikupljenog CO2, a na projektima poput Greensanda već se radi u Norveškoj.

No, Europskoj uniji će trebati značajno povećanje kapaciteta za odlaganje CO2 ako želi do sredine stoljeća dostići svoj cilj od barem 300 milijuna tona odloženog CO2 godišnje. Prema podacima koje je iznio Gilvary trenutno se u Europi radi na 16 projekata koji su u raznim fazama razvoja, no oni zajedno čine tek oko 20 posto potrebnih kapaciteta.

EU sad mora izgraditi cijeli lanac koji bi spojio proizvođače emisija - uključujući i tvornice na kopnu - putem cjevovoda i brodova, kaže Hugo Dijkgraaf iz norveške tvrtke za naftu i plin Wintershall Dea. To bi omogućilo da se emisije CO2 odmah hvataju i šalju prema više mogućih mjesta za skladištenje, što bi unijelo fleksibilnost u sustav za slučaj da je jedno od njih zauzeto.

Prekogranični transport CO2 mogao bi biti ključan dio tog, jer bi se ugljik mogao prevoziti iz zemalja s industrijama koje proizvode velike količine emisija, poput Njemačke, Nizozemske ili Belgije, na odlaganje u zemlje s visokim kapacitetom za pohranu, poput Danske.

Međutim, to ovisi o regulatornoj podršci za izvoz i pohranu CO2, što Njemačka - koja ima i mnogo industrije i mnogo emisija - trenutno nema.

"Nadam se da će najveći proizvođač emisija u Europi, zemlja po imenu Njemačka, preuzeti odgovornost i napraviti pravni okvir koji će omogućiti korištenje ovih tehnologija i sklapanje bilateralnih sporazuma," rekao je Mario Mehren, predsjednik uprave norveške tvrtke Wintershell Dea.

"Mi Nijemci smo možda spori, ali nismo glupi," kaže Mehren, i dodaje kako se nada da će Berlin uskoro dati zeleno svjetlo za transport i izvoz CO2 - iako bi za samo skladištenje na njemačkom teritoriju to moglo duže potrajati.

(Preveo David Spaić-Kovačić. Originalan članak pročitajte ovdje: Denmark inaugurates world’s first cross-border CO2 storage site)